DVOSTRUKI ARŠINI LJEVICE Škorić prokomentirao privođenje Mile Kekina

Bivši šef splitskog HDZ-a Petar Škorić prokomentirao je jučerašnje uhićenje Mile Kekina.

'Dvostruki aršini ljevice: kad 'njihov' Mile padne, to je zavjera, a kad padne netko drugi, onda je to pravda u akciji.

Privođenje Mile Kekina, kako zasad stvari stoje, idealan je lakmus papir za ogoljavanje svih dvostrukih aršina ljevice i njihovih medijskih megafona. Isti oni koji već desetljeće urlaju 'lopovi, korupcija, HDZ mafija', sad skaču u obranu čovjeka koji, da se razumijemo, možda i nije kriv, ali koji je ipak bio priveden temeljem sumnje na financijsku malverzaciju. Sam čin privođenja, koji inače koriste kao konačni dokaz korumpiranosti kad je riječ o političkim neistomišljenicima, sada odjednom postaje 'napad na slobodu, pokušaj diskreditacije, udar na obitelj'.

Usporedbe radi, sjetimo se Blaža Kraljevića iz MVEP-a, kojeg su priveli zbog nekoliko stotina eura. Ili slučaja Rončevića, kojeg su razvlačili zbog kamiona, a čovjek je po NATO standardima radio potpuno ispravno. Ili Polančeca koji je sotoniziran zbog tri reflektora u rodnom selu, uz medijsku invaziju kao da je u Đelekovec došao El Chapo. Njih se unaprijed proglasilo kriminalcima, njihove su obitelji razapete, a njihova imena zauvijek zabilježena s ljagom, iako su neki oslobođeni, a drugi pokrenuli tužbe zbog neosnovanog progona.

A sad? Sad se Mile Kekina brani bizarnošću da 'on taj novac zaradi za jednu subotu', da je 'žrtva režima', i sve se relativizira. 

Pa čekajte, je li korupcija korupcija, ili ćemo dijeliti na 'našu sitnež' i 'njihove velike lopove'? 

Ako zagovaramo nultu toleranciju, onda nema prostora za 'ali'. 500 eura ili 5 milijuna – jedno je te isto načelo. Jer, kako je sjajno rekla Ivana Petrović u svom komentaru na Facebooku, koji toplo preporučam svima pročitati jer gađa u sridu: 'Bez obzira na sve okolnosti, preporučila bih svima da za nikoga ne daju 'ruku u vatru', da nikoga unaprijed ne osuđuju ili oslobađaju, da harange ili obrane u javnom prostoru ne prakticiramo i da konačno poravnamo kriterije opreza jednake za sve – u zemlji u kojoj su tokovi novca, manjeg ili većeg, namijenjeni jednoj te istoj strukturi dobro raspoređenoj u više industrija, nevladinih sektora, institucija i dakako stranačkih boja. To je zapravo i jadno.'

Upravo tako. Jadno je, i to toliko da čovjeku dođe da se ne ljuti više – nego da se smije kroz suze. Ili da konačno zatraži jednake aršine za sve. Bez iznimke', napisao je.