BUŽANČIĆ O ZAŠTITI STOBREČA 'Očito Ivošević ne zna što znači arheološki park'

Nakon što je splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević objavio kako će Ministarstvo kulture zaštiti svega četvrtinu arheološkog nalazišta u Stobreču, oglasio se bivši pročelnik Konzervatskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

''Grad ne želi Ad basilicas pictas, nego arheološki park koji će biti biser Stobreča', izjavio je Puljkov dogradonačelnik Ivošević koji zna sve o arheologiji Epetiona. Šteta što se prije nije uključio u istraživanje i ponudio suradnju Hrvatskom institutu za arheologiju, jer bi znatno brže struka došla do dragocjenih odgovora na pitanje gdje je Epetion? 

Naime, nakon godine dana iznimno složenih i skupocjenih arheoloških istraživanja, stručnjaci još nisu našli položaj tog helenističkog grada. Našli su samo bedem, koji je isti institut istraživao već prije pedeset godina, ali nisu pronađeni elementi urbanizma tog doba, niti se zna je li Epetion sjeverno ili južno od pronađenog bedema. Nema za sada ni traga ulicama, blokovima kućama, hramovima, trgovima, a zidovi i kanali ranokršćanskog doba protežu se na zapadnom dijelu svega petnaestak metara uz sedamdeset metara dugačak grčki bedem. 

Arheolozi su do sada pronašli samo iznimno vrijedan helenistički bedem uz cestu, pregrađen u Augustovo doba. Očekivanja su bila da će se naći ostaci grada južno od zida, na poluotoku gdje je današnji Stobreč, ali postoji mogućnost i da se grad proteže sjeverno, u plićaku uvale i zapadno prema gradskom parku gdje su se pokazale građevne strukture u geo-radarskim istraživanjima. 

Ono što sa sigurnošću možemo reći o plićaku uvale, sve do ušća Žrnovnice, je da je u doba grčke kolonizacije tu bilo kopno metar do dva iznad razine mora, te da je tu također moglo biti naselje i da su se na mulj uz obalu ušća izvlačili brodovi, a vjerojatno i gradili, kako je to bio običaj heleniziranog svijeta, ali i to da su Grci uz ilirsko naselje tu mogli podignuti svoje. 

Što do sada znamo o Epetiju? Epetij (grč. Epetion, lat. Epetium), današnji Stobreč, spominje se u djelima nekoliko antičkih autora, kako grčkih tako i rimskih. Tako Polibije, grčki povjesničar iz 2. st. pr. Kr. izrijekom navodi Epetion među grčkim gradovima na istočnoj obali Jadrana koje su često napadali ilirski Delmati. On Epetij spominje u kontekstu šireg opisa sukoba između grčkih kolonija i ilirskih plemena.

Rimski pisac Plinije Stariji ( (1. st. po. Kr.) u svom djelu 'Naturalis historia' navodi Epetium među gradovima na istočnoj obali Jadrana. Plinije je važan izvor za antičku geografiju i toponimiju Dalmacije, a Epetij se kod njega pojavljuje u popisu gradova i naselja tog područja. Tabula Peutingeriana, rimska cestovna karta, grafički prikazuje Epetium (Portus Epetinus), dajući mu čak veću važnost nego Saloni, što svjedoči o njegovom značaju kao luke i prometnog čvorišta u rimsko doba.

Istraživanja iz 1969. i 1973. godine, koje je provela Aleksandra Faber zajedno s kasnijim radovima drugih arheologa, postavila su temelje za daljnje proučavanje i valorizaciju ovog važnog arheološkog lokaliteta. Ona je Epetij opisala kao značajnu helenističku grčku koloniju s izuzetno dobro očuvanim gradskim bedemima, urbanistički razvijenom strukturom i kontinuitetom naseljenosti od grčkog, preko rimskog do kasnoantičkog razdoblja. Posebno je naglasila monumentalnost i tehniku gradnje bedema, što Epetij čini jednim od najvažnijih arheoloških lokaliteta grčke kolonizacije na istočnom Jadranu.

Mate Suić Epetij vidi kao reprezentativan primjer grčke kolonizacije, s naglaskom na njegovu urbanističku organizaciju, obrambene strukture i kasniju integraciju u rimski teritorijalni sustav, čime je Epetij postao važna točka za proučavanje kulturnih i gospodarskih procesa u antičkoj Dalmaciji. Suić svoje zaključke vezuje uz arheološka istraživanja Aleksandre Faber i arheološke ostatke, poput helenističkih bedema, vidi kao najvažnije materijalne dokaze o urbanizaciji i obrambenoj funkciji naselja, te napominje da je Epetij, uz Tragurij (Trogir) i Issu (Vis), jedno od ključnih mjesta za razumijevanje procesa grčke kolonizacije na istočnojadranskoj obali. Ali, nažalost, ima samo nalaz dijela bedema, koji je u najnovijim istraživanjima istražen znatno više. 

Suić također naglašava da je Epetij u rimskom razdoblju izgubio municipalnu autonomiju i postao dio salonitanskog agera, odnosno agerska prefektura Salone, što znači da je bio pod upravom Salone i nije imao samostalnu gradsku upravu, odnosno nije ni bio grad u administrativnom smislu. To potvrđuje pretpostavku kako je nakon građanskog rata i Oktavijanovog rata s Ilirima kao neprijateljsko uporište bio temeljito razoren. 

Marina Ugarković, arheologinja i voditeljica najnovijih istraživanja na lokalitetu antičkog Epetija (Epetion) u Stobreču, izuzetno visoko vrednuje značaj ovog nalazišta. Prema njezinim izjavama, riječ je o impresivnim arheološkim nalazima, među kojima posebno ističe grčki bedem dužine oko 70 metara, koji je na nekim dijelovima viši od tri metra. Ugarković naglašava da je to najbolje sačuvani grčki bedem na području Hrvatske, a po monumentalnosti i očuvanosti može se usporediti s najvažnijim antičkim arheološkim nalazima u svijetu. Ugarković Epetiju pristupa kao izuzetno vrijednom i slojevitom arheološkom lokalitetu, čija su najnovija otkrića od nacionalnog i međunarodnog značaja, ne samo za proučavanje grčke kolonizacije Jadrana, već i za razumijevanje šireg povijesnog konteksta Dalmacije. Njena su istraživanja proširila nalaze bedema, pronašla prethistorijski lokalitet južno, prema naselju, ali na žalost nisu još ubicirala helenistički Epetij, njegove ulice i blokove i ostale urbane elemente.

Zanimljivo je da i Nenad Cambi Stobreč vidi kao značajno arheološko i povijesno nalazište, isključivo u kontekstu kasnoantičkog i ranokršćanskog razdoblja. Njegov rad doprinosi valorizaciji Stobreča kao važnog dijela kršćanske kulturne i povijesne baštine Dalmacije, ali nije ubicirao helenistički Epetij.

Nije dakle nemoguće da je od prethistorijskog doba južno od bedema bilo ilirsko naselje, a sjeverno od njega, naselje doseljenih Grka. Međutim sve ostaje otvoreno za daljnja istraživanja. Trebalo je proširiti istraživanja, a začudno je da to nije Grad već poduzeo, jer je prošle jeseni Ministarstvo kulture skrenulo pozornost na značaj nalaza i potrebu prezentacije helenističkog Epetija, kojeg dakako prvo treba naći i definirati. Odnosilo se to i na dijelove parka i uz obalu koji su u vlasništvu grada, jer je tu geo-radar ukazao na moguće ostatke urbaniteta.

S time je grad upoznat pred više od pola godine, ali nije iskazao interes za proširenje  istraživanja na parcele u svom vlasništvu, niti se, upozoren od konzervatora kako treba prezentirati vrijedan dio nalaza, uključio u planiranje arheološkog parka. 

Očito gospodin Ivošević ne zna šta znači arheološki park, pa je zamislio naprosto park, jer mu to izgleda potpuno isto, a nije. Arheološki park je konzervatorski termin, a radi se na prethodno istraženom i interpretiranom lokalitetu za koji se pretpostavlja da ima mogućnost prezentacije. Na do sada istraženom dijelu Stobreča bedem neupitno ima ta svojstva pa je Ministarstvo kulture potpuno ispravno valoriziralo i zoniralo dio lokaliteta koji je istraživan godinu dana vrlo sofisticiranim znanstvenim pristupom s iskusnim arheolozima Hrvatskog instituta za arheologiju i velikim brojem mladih arheologa koji su dobili priliku unapređivanja struke u iznimno opsežnim arheološkim istraživanjima. 

Prozvati investitore koji slušaju struku i ulažu velika sredstva u zaštitna istraživanja i Ministarstvo kulture koje je zaslužno za otkrića koja se tu godinu dana događaju je neprilično, čak i u neurozi predizborne kampanje. A da se ne spominju insinuacije za pogodovanje, kao izravno izborni folklor neetičkog ponašanja tijekom političkog nadmetanja u kampanji. Bilo bi kudikamo priličnije da je Grad nakon što je upozoren na mogućnost pronalaska Epetija poduzeo istraživanja na dijelu lokaliteta koji je u njegovom vlasništvu, te pomogao naporima Ministarstva kulture da ubicira helenističku koloniju. Nije bilo skupo ni nemoguće, a o etičnom pristupu da ni ne govorimo.

U Ivoševićevu sposobnost krajobraznog oblikovanja uvjerili smo se na Gripama gdje je betonirao borove, a sad iz svoje hortikulturne perspektive pokušava zamisliti arheološki park, kao arboretum ili botanički park. Upravo suprotno, arheološki park je termin za arheološku prezentaciju u kojoj je hortikultura gotovo nebitan faktor i može se arheološkim parkom nazvati prezentacija na lokalitetu 'Ad bazilicas pictas', gdje je za njegova mandata iskopano više arheologije nego što je prezentirano pod zgradom uz stari vodovod. Čudi što na prezentaciju monumentalne Dioklecijanove građevine, koja je tu otkrivena i koja je pronađena otprilike sto puta više od Epetiona, uopće nije koncentriran, već bi prezentirao Epetij koji još nije nađen. 

Drugim riječima, Bojan je u Stobreču u predizbornoj kampanji odlučio saditi stabla na lokalitetu, što nije dopustivo, a ni konzervatori mu to ne bi dozvolili. Šteta što se nije ranije uključio i podržao istraživanja Stobreča, jer tu treba još puno raditi. Za to mu nije krivo Ministarstvo kulture, konzervatori, pa ni investitori pogotovo jer je uprao Grad bio pozvan da bude investitor istraživanja u nastavku lokaliteta koja bi vjerojatno i konačno odgovorila na pitanje: Gdje je helenistički Epetij!'