Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače pred saborskim odborom: ''Održivi' turizam na pogrešnim brojkama?'

Predstavnici udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače održali su izlaganje pred saborskim Odborom za turizam u kojem su zatražili uključivanje u radne skupine Ministarstva turizma i sporta te u Vijeće Hrvatske turističke zajednice. Udruga je pritom predstavila analize za koje tvrdi da ukazuju na problematična tumačenja statističkih podataka i na zaključke koji, prema njihovom stajalištu, utječu na strateške dokumente i nacionalne politike u području turizma i stanovanja.

Pitanje zastupljenosti malih iznajmljivača

Udruga navodi kako su mali obiteljski iznajmljivači pružatelji usluga u smislu europske regulative te da bi sve izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakona o turizmu i povezanih propisa trebale biti usklađene s načelima jasnoće, razmjernosti i nediskriminacije, kako ih propisuje Direktiva o uslugama Europske unije.

Prema riječima potpredsjednice udruge Hane Matić, u radnoj skupini koja je 2024. godine sudjelovala u izradi izmjena Zakona o ugostiteljstvu bile su udruge za koje dio iznajmljivača smatra da ih ne predstavljaju. Iz udruge su iznijeli i tvrdnje o načinu financiranja pojedinih organizacija te postavili pitanje njihove legitimnosti i neovisnosti.

Udruga ističe da, kao najveća nacionalna organizacija koja okuplja male iznajmljivače, smatra da bi trebala sudjelovati u radnim skupinama i savjetovanjima. Smatraju da donošenje propisa bez predstavnika sektora koji ih izravno primjenjuje može dovesti do nerazmjernog opterećenja malih iznajmljivača i narušavanja tržišne ravnoteže između privatnog smještaja i velikih hotelskih i kamping sustava.

Sedam, kako navode, zabluda o turizmu

U izlaganju su predstavili sedam tvrdnji koje smatraju pogrešno interpretiranima u javnom prostoru.

Prva se odnosi na strukturu smještajnih kapaciteta. Udruga navodi da se često ističe kako privatni smještaj čini oko 70 posto kapaciteta, a hoteli manje od 10 posto. Prema njihovoj analizi, kada se kapaciteti računaju istom metodologijom – uključujući pomoćne krevete u hotelima i kampovima – hoteli i kampovi zajedno čine oko 44 posto kapaciteta, dok obiteljski smještaj čini 56 posto. Smatraju da do iskrivljene slike dolazi kada se komercijalni obiteljski smještaj zbraja s nekomercijalnim smještajem, poput vikendica i stanova za odmor.

Druga tvrdnja odnosi se na popunjenost. Udruga ističe da se u hotelima u kapacitet ubrajaju samo glavni kreveti, dok se u privatnom smještaju računaju i pomoćni, što, prema njihovom tumačenju, može dovesti do toga da apartman koji je u potpunosti zauzet statistički bude prikazan kao 75 posto popunjen, dok hotel ili kamp mogu bilježiti više od 100 posto popunjenosti.

Treća se tvrdnja tiče produljenja sezone. Iz udruge navode da većina hotela ne posluje tijekom cijele godine, dok je obiteljski smještaj, prema njihovim riječima, aktivan tijekom cijele godine u mnogim destinacijama. Smatraju da sezonu ne produžava sama struktura smještaja, nego sadržaji, događanja i upravljanje destinacijom.

Četvrta tvrdnja odnosi se na prekomjerni turizam. Udruga ističe da najveće sezonske oscilacije bilježe kampovi, čija je, kako navode, elastičnost dvostruko veća u odnosu na obiteljski smještaj.

Peta tvrdnja odnosi se na potrošnju gostiju. Pozivajući se na istraživanje TOMAS 2022/23, navode da gosti obiteljskog smještaja troše prosječno oko 138 eura dnevno, dok gosti kampova troše oko 84 eura. Ističu i da veći dio potrošnje gostiju privatnog smještaja ostaje u lokalnoj zajednici.

Šesta tvrdnja odnosi se na sezonalnost, za koju smatraju da je posljedica potražnje, a ne strukture smještaja.

Sedma, kako navode, najproblematičnija tvrdnja odnosi se na broj od 231.000 stanova koji se u javnosti povezuje s kratkoročnim najmom. Udruga tvrdi da se ta brojka odnosi na stanove za odmor iz Popisa stanovništva 2021., koji provodi Državni zavod za statistiku, a koji nisu nužno registrirani za turistički najam.

Navode i da su u dokumentima Nacionalnog plana stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine, koji je predstavilo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ti stanovi prikazani kao dio kratkoročnog najma.

Podaci o nekomercijalnom smještaju

Udruga upozorava i na rast nekomercijalnog smještaja evidentiranog u sustavu eVisitor. Prema podacima koje su iznijeli, broj postelja u nekomercijalnom smještaju iznosio je 355.042 u 2016. godini, 587.528 u 2021. te 677.929 u 2024. godini, što predstavlja rast od 15 posto u tri godine. Procjenjuju da je riječ o između 130.000 i 200.000 stanova i kuća.

Prema njihovoj procjeni, kada se izuzmu profesionalni ugostitelji, OPG-ovi, kućanstva koja iznajmljuju u vlastitim domovima i iznajmljivači u obiteljskim kućama, mali obiteljski iznajmljivači u višestambenim zgradama koriste oko 17.000 stanova, što je manje od 1 posto ukupnog stambenog fonda. Navode i da ti stanovi spadaju u nastanjene stanove, a ne u dio fonda koji se ne koristi za stanovanje.

Poziv na donošenje odluka temeljenih na podacima

Udruga smatra da bi odluke o turizmu i stanovanju trebale počivati na jasno definiranim metodologijama, usporedivim podacima i transparentnim analizama, uz jasno razlikovanje komercijalnog i nekomercijalnog smještaja. U suprotnom, upozoravaju na rizik dodatnog opterećenja lokalnih zajednica i narušavanja konkurentnosti turizma.

Zaključno, iz udruge poručuju da struktura smještaja sama po sebi ne produžuje sezonu niti uzrokuje krizu stanovanja te zagovaraju regulaciju kroz poticaje i olakšice za domaće stanovništvo, umjesto restriktivnih mjera. Smatraju da bi dugoročni problem mogli predstavljati prazni objekti u nekomercijalnom smještaju koji, kako navode, ne doprinose lokalnoj ekonomiji ni kvaliteti života.

Udruga je pozvala političke stranke, saborske zastupnike i dužnosnike da odluke donose odgovorno i na temelju pouzdanih podataka, u dugoročnom interesu građana.