SUPER MARIO: Izjava legende Milana ima posebnu težinu

Prije tjedan i pol dana Signal Iduna Park i 'žuti zid' još su jednom potvrdili reputaciju ambijenta u kojem gosti jako teško dolaze do rezultata. Iznimka tome nije bila Atalanta trenera Palladina, koja je na njemačkom gostovanju poražena 2:0 te je pred uzvrat imala izuzetno težak zadatak. Nakon suverene predstave 'crno-žutih' činilo se kako će druga utakmica biti tek formalnost. Međutim, 'Božica' je odlučila drukčije te je na svom terenu izašla s pravim talijanskim gardom, bez kalkulacija i straha.

Prvi pogodak pao je već u 5. minuti, Pašalić je osvojio zračni duel na sredini terena, a ostatak Atalantinog napada ubojito je završio akciju. Zappacosta je u 45. minuti uz pomoć obrambenog bloka povisio vodstvo, a Pašalić je, kako on to najbolje zna, u 57. minuti bio na pravom mjestu u pravom trenutku, iskusno pročitao let lopte te glavom pogodio za 3:0. 

Adeyemi vratio je nadu Nijemcima u 75. minuti, ali onda je ponovno 'zasvirao radio'. Mario Pašalić inteligentnim je trkom predvidio gdje će Kobel poslati loptu, presjekao je njegovo dodavanje, sjurio se prema golu te uputio ubačaj koji je rezultirao kaznenim udarcem za domaćine. S bijele točke precizan je bio Samardžić i Atalanta je, u senzacionalnom preokretu, srušila Borussiju Dortmund te izborila mjesto među elitom europskog nogometa.

Iz naracije ove lude utakmice može se lako zaključiti kako je Mario Pašalić bio ključan akter u preokretu momčadi iz Bergama. Bio je igrač utakmice, a sudjelovao je, u većoj ili manjoj mjeri, u tri od četiri pogotka 'Božice'. U 90 minuta samo je pet puta pogriješio u dodavanju (36/41), a upisao je i dvije otklonjene opasnosti te osvojio dva od pet duela. Statistika, doduše, ne otkriva sav njegov doprinos. Pašalić je bio prisutan na obje strane terena, vrebao je u svom stilu oko protivničkog šesnaesterca, ulazio u opasne zone, radio dio 'ratničkog posla'… Talijanski mediji također su bili oduševljeni njegovom predstavom, a posebno su impresivne riječi hvale stigle od legende Milana, Alessandra Costacurte:

- To je izvanredno dostignuće za Atalantu. Priznajem da nisam vjerovao u to, ali su pružili fantastičnu partiju, pravi podvig. To nije nešto što svaka momčad može učiniti. Ušli su u elitno društvo, posebno poslije takvog izdanja. Pašalića treba posebno istaknuti, bio je čudesan. Još od dana Franca Baresija i 1994. godine, nisam vidio igrača koji je na taj način kontrolirao utakmicu, stavio momčad na leđa i poveo je do pobjede, zaključio je. 

Sve ove zaslužene riječi hvale, njegov odličan statistički učinak, njegova nogometna inteligencija i borbenost ne bi trebale, a vjerojatno i nisu bile posebno iznenađenje ni za koga. Međutim, Pašalić često zna nezasluženo ‘ispasti’ iz fokusa nogometne javnosti. Ponekad to, intencionalno ili ne, rade njegovi treneri. S vremena na vrijeme mu navijači njegovog kluba, a naročito reprezentacije ne pridaju dovoljno pažnje, a mediji mu isto tako ponekad ne garantiraju dovoljno prostora. 

Ako se pitate zašto je to tako, odgovor nećete pronaći u nedostatku njegovih sposobnosti, učinka ili talenta. Pašalić se pokazao te se kontinuirano dokazuje kao kvalitetan i inteligentan veznjak, kao igrač koji je stvoren za velike trenutke. Te su priče već nadugo i naširoko ispričane. Svi se sjećamo njegove rapsodije na Poljudu protiv Dinama 2013. godine, njegovog pogotka za juniorski naslov godinu ranije, njegovog odlučujućeg penala protiv Japana na Svjetskom prvenstvu i brojnih drugih trenutaka kada je demonstrirao svu raskoš svoje klase. Većina je sportske javnosti također upoznata s podatkom da je Pašalić Hrvat s najviše nastupa i pogodaka u elitnom rangu talijanskog nogometa te da je tako iza sebe ostavio igrače poput Perišića, Bokšića, Bobana, Mandžukića… Dakle, Pašalić prema svemu sudeći ima nogometno pokriće da postane prava zvijezda te da je medijski, trenerski i navijački fokus konstantno i intenzivno na njemu. Ipak, to nije slučaj, a razlog tomu je činjenica da njegov karakter nije kompatibilan sa zahtjevima suvremene nogometne indrustrije. 

Pašalić je kroz cijelu svoju karijeru šutio i radio, nije davao snažne izjave i najave te ni jednim činom sebe nije gurao ispred drugih. Uz njega se ne vežu apsolutno nikakve kontroverze, glava mu je uvijek bila ‘na zemlji’, a na terenu i van njega ponaša se gospodski. Prihvaćao je sve uloge koje bi mu treneri pripisali, a nepravedno forsiranje ‘privatnih projekata’ u reprezentaciji ispred njega nije ga omelo. Uvijek je ostajao miran i fokusiran, zadržao je neupitnu želju za napredovanjem i učenjem te se vrsno prilagođavao okolnostima koje bi ga u različitim sredinama spopale. 

Suvremeni nogometni svijet nije sredina za kakvu je Pašalić karakterističan. On je prepun nogometaša kojima je cilj privući što više pažnje na sebe, bilo to elitnim načinom života, luksuznim stilom oblačenja, drskim potezima na terenu, atraktivnim fintama ili bilo čim drugim. On je prepun i karakterno teških pojedinaca, igrača kojima je sebičnost na prvom mjestu. Pašalić je, s druge strane, ostao jednostavan, skroman i prizeman, a upravo takve karakteristike ga u modernom nogometnom mikrokozmosu čine posebnim. Čine ga, dakako, i igračem kakvog bi svaki trener poželio u svlačionici. 

Pašalić zbog toga možda nikada neće postati istinska moderna zvijezda. Nećemo ga gledati na naslovnicama najvećih sportskih magazina, neće se izvještavati o svakom njegovom potezu te nećemo slušati rasprave u kojima ga se stavlja u koš s najvećim suvremenim hrvatskim nogometašima. Neće imati tretman kakvog imaju ostale zvijezde, ali to nije do njega. To proizlazi iz činjenice da je nogomet, baš kao i sve ostale industrije u vremenu kasnog kapitalizma, postao ništa drugo nego biznis. U takvoj konstelaciji tretman, status i pažnju zvijezde dobivaju oni koji se istaknu od drugih po nekim nenogometnim stvarima, kao što su životni stil, ponašanje ili nešto treće, te na temelju toga donose profit. 

Svakako, Pašaliću to ni ne treba, a pokazao je svojim stavom da to ni ne želi. On je svojim jednostavnim karakterom, mentalitetom i ponašanjem, kako na terenu tako i van njega, unio jedno osvježenje u nogometni svijet, a ako se sada vratimo na Costacurtinu izjavu ona ima još više smisla i težine. Pašalića je usporedio s Baresijem, igračem koji je bio nositelj igre i zvijezda u vremenu kada je nogomet bio znatno jednostavniji fenomen, kada je bilo isključivo važno tko je zreliji, staloženiji te inteligentniji, a ne tko se više ističe svojom pojavom. Pašalić prema svim svojim karakteristikama pripada tom razdoblju nogometaša, koji su imali karakter za predvođenje kolektiva te nadilaženje svih prepreka koje bi im stale na put.