MARKO LIVAJA: Genijalac koji je promijenio sliku Hajduka, no okolnosti su se promijenile
'Ako će 'bijeli' do titule sa Šegom kao prvim strijelcem, to ništa neće umanjiti Markovu ulogu od dolaska prije pet godina do danas'
Priču Marka Livaje iz protekle polusezone je nemoguće sagledati bez prethodnog osvrta na njegov učinak od povratka u bijeli dres u veljači 2021. godine do danas. Došao je kao slobodan igrač nakon raskida s AEK-om, a prvotni plan je bio da ispuni davnu želju i dječački san, te zaigra za Hajduk, klub u čijem je omladinskom pogonu proveo dvije sezone, pa sa 16 godina otišao u milanski Inter. Po povratku na Poljud je potpisao ugovor samo do kraja te sezone.
Debitirao je za 'bijele' u pobjedi protiv Rijeke na Rujevici (1:0), u dobi od 27 godina i 185 dana, a sve ostalo je bajka koja nažalost još nema onaj najsretniji završetak.
Livaja je odmah osvojio srca svih Hajdukovih navijača. Dugo Poljud nije vidio takvog velemajstora, igrača koji sam rješava utakmice, koji 'drugačije udara loptu', zabija, asistira. Bila je to ljubav na prvi pogled njega i publike, nije dolazilo u obzir da ode već nakon polusezone, navijačko 'Livaja, ostani', odjekivalo je sa svih strana, a ni njemu se više nigdje nije odlazilo.
Gola statistika kaže da je Livaja u Hajduku upisao 186 nastupa, zabio 97 golova, uz 57 asistencija. Tri puta je bio najbolji strijelac HNL-a, dva puta mu je dodijeljen trofej 'Hajdučko srce', zabio je najviše prvenstvenih golova za Hajduk od hrvatske samostalnosti do danas. I sve ovo ne govori dovoljno o njegovoj ulozi u bijelom dresu, Livaja je postao simbol prgavosti i talenta. Hajdukova desetka, ali iz naroda. Igrač ekstra klase koji danas osvaja broncu na SP-u, a sutra igra balun na skalini na Jadrana, nastupa u prvom kolu Torcida kupa, zaigra na 'Četiri kafića', nekad u Splitu, danas u Kaštelima i Dubrovniku...
Taj 'heroj ulice' je u potpunosti promijenio sliku Hajduka. Bio je lider novog pogleda na 'bijele', od kluba koji je unaprijed predodređen na druga i treća mjesta, koji se ne bori za trofeje, od kojega je ostalo veliko ime, ali više nema baš nikakav autoritet u hrvatskom nogometu, polako se počeo stvarati Hajduk koji je ozbiljan i konkurentan, koji pobjeđuje u Maksimiru, osvaja dva Hrvatska kupa, te do zadnjih kola vodi bitku za naslov prvaka. Odrazilo se to i na širu priču, pa Hajduk bilježi rekordne posjete, prodaje najviše dresova ikada, ima već treću godinu preko 100.000 članova... S vremenom je sve više onih koji žele biti dijelom ove priče koja čeka sretan završetak.
Točka na i Livajine priče bio bi toliko željeni naslov prvaka. Hajduk je dvije sezone bio blizu, ali je posrnuo u završnici. Sada je opet u igri za titulu, no okolnosti su se promijenile. Kumovala je tome i Livajina ozljeda, pet utakmica ga nije bilo, a kada se vratio, nije više bio siguran starter. Jedino je protiv Dinama u Maksimiru krenuo u prvih 11, sve ostale utakmice je počeo s klupe.
Livaja je ikona i kao takav zaslužuje više respekta. Definitivno nema potrebe da na ledu Rujevice ulazi kod 4:0 za Rijeku, ili da, kao protiv Lokomotive i Osijeka, ulazi kad već iščekujemo kraj utakmice. No, istina je i to da nema nezamjenjivih, te da treba poštivati odluku trenera i njegove zamisli. Hajduk i na polusezoni ima prvog strijelca lige, a trener Gonzalo Garcia ne mijenja ofenzivnu postavu u koju vjeruje još od pobjede protiv Istre u Puli.
Koji je zaključak ove priče? Hajduku u borbi za titulu treba Marko Livaja. Kapetan, velemajstor, najveći znalac, igrač koji potezom može riješiti ključnu utakmicu. Treba mu kao dio momčadi, kolektiva. Kao igrač kojega će trener više respektirati, ali to ne znači i da mora biti pretplaćen na mjesto u momčadi. Primjerice, već u prvom kolu nastavka protiv neugodne Istre zbog crvenih kartona nemaju pravo nastupa Marko Livaja i Ante Rebić. Jako je važno da oni u tada budu desna ruka treneru i najveća podrška mladoj momčadi da dođe do tri boda. Za ovaj kadar je to jedini način da nešto postigne na proljeće.
Livaji kapa dolje za sve što je napravio, ali Hajduk je na prvom mjestu i ako će 'bijeli' do titule sa Šegom kao prvim strijelcem, to ništa neće umanjiti Markovu ulogu od dolaska prije pet godina do danas. Dapače, bio bi to šlag na tortu i Livajine karijere. Mnogi su prodefilirali Poljudom proteklih godina, ali ovaj period će se pamtiti kao Livajina era, pa ako ni na proljeće neće biti starter, želimo mu još puno trenutaka poput onoga iz zadnjeg kola s Vukovarom, kada je glavom poslao loptu u mrežu za, pokazat će se, pobjednički pogodak. Za dobro njega, svih nas i, što je daleko najvažnije - Hajduka.
