KO(Š)MENTAR: Kontinuitet osvajanja trofeja je najbitniji za svaki klub, a Repeša je mnogima začepio usta!

Košarkaši Splita osvojili su drugi uzastopni Kup Krešimira Ćosića - u uzbudljivoj, neizvjesnoj i šokantnoj utakmici svladali su Zadar. Tako će klub s Gripa u svoje almanahe upisati 12. osvojeni trofej kupa, sedam ih je osvojeno u samostalnoj Hrvatskoj, dok su još pet puta Splićani bili najbolji u kupu bivše države. Broj trofeja koji 'žuti' imaju u svojoj riznici je sada 24.

No, vratimo se jučerašnjoj drami, pravoj 'ljepotici' dosadašnjeg dijela sezone - čistom dokazu zbog čega Amerikanci jednostavno kažu 'I love this game', bez obzira na kojoj razini košarku pratili i gledali. Startne pozicije su bile poprilično jasne - Split je bio branitelj naslova, a Zadar favorit uoči završnog turnira s obzirom na dosadašnji dio sezone, ali i činjenicu da su nedavno poprilično lagano pobijedili Splićane. Ipak, do finala, neke stvari su se malo i promijenile.

Zadrov Kapusta je vukao ozljedu ruke, Mazalin je ozlijedio skočni zglob u četvrtfinalnom dvoboju protiv Dinama. Ni to četvrtfinale, a ni polufinale sa Šibenkom, Zadrani nisu riješili na onakav način kako su očekivali, Jusup je bio sad već standardno zabrinut, a s druge pak strane samopouzdanje Splita je raslo. Omiš je riješen s lakoćom, a domaćin Cibona neočekivano lako pregažena.

A onda na početku finalnog dvoboja, Split je pokazao da je spreman. Ne samo biti dobar protivnik, već da je spreman vratiti pokal u Split. Strateg 'žutih' Dino Repeša pripremio je nekoliko zamki, njegovi igrači su u obrambenom dijelu igre odlično prepoznavali određene situacije. Stavio je strateg momčadi s Gripa 'flaster' na Mihailoviću, Sikirić ga je pratio gdje god je išao, a posebno su Zadru dobrim odlukama on i njegovi suigrači radili probleme u trenucima kada su pravovremeno udvajali najboljeg zadarskog košarkaša i prisiljavali ga da se riješi lopte. Isplatio se i rizik 'pomaganja' s Ramljaka. Kapetan Zadra nije iskoristio nekoliko otvorenih šuteva i prednost Splita je samo rasla.

Na drugoj strani terena Zadrane je načeo Myers, brzo su mu se priključili Stephans, potom i Sikirić, s klupe je impuls dodao Kučić, momčad Danijela Jusupa je prije svega zahvaljujući napadačkom skoku, uspjela na veliki odmor otići s tek 13 poena zaostatka. A onda u drugom poluvremenu, finalni dvoboj je dobio zasluženi zaplet. Samo pet minuta je bilo dovoljno Mihailoviću, Žganecu, Tišmi i Ramljaku da utakmicu dovedu u egal, a do kraja treće četvrtine Zadar je već bio i u vodstvu. Curila je voda sa svih strana. Ramljak je gurao Jordana pod koš i stvarao višak, Tišma je zabijao trice i prolazio pokraj Drežnjaka kao da ga nema, Stephans opet nije mogao braniti igru 'dva na dva', reket je ostajao prazan...

Činilo se da gledamo novi 'raspad sistema' kod Splita - primili su 'žuti' 37 poena za deset minuta. U jednom momentu otišli su Zadrani i na osam poena razlike, a onda se pet minuta prije kraja dogodio prijelomni trenutak finalnog okršaja. Ne želimo biti otrovni prema Karlu Žganecu, koji (pre) često zna biti iritantan zahvaljujući svojim simuliranjima, ali nakon što mu je prošle sezone u četvrtfinalu Kupa utekao Splitov Krešo Ljubičić, te poentirao za pobjedu 'žutih' i ove godine se pretvorio u tragičara svoje momčadi. Sam sebe je isključio iz ovog finala, najprije je zaradio tehničku grešku, a potom laktom pogodio Sikirića u lice, koji mu je zakucao u 'facu', pa su nakon dosuđenog namjernog prekršaja, 'žuti' u jednom napadu istopili prednost na 'pola koša' zaostatka. Momentum se opet okrenuo, a Splićani ovaj put nisu ispustili pobjedu iz svojih ruku.

Partiju sezone je odigrao Myers, osporavani Amerikanac je griješio, ali i zabijao ključne poene, Sikirić je, osim poenima i tricama, odradio maestralan posao čuvajući Mihailovića. Kučić je 'isporučio svoje', a Drežnjak i Jordano su povukli u polufinalu protiv Cibone. Pod koševima su Stephans i Wiggins odradili dobar posao.

A kraj utakmice s visoko podignutim rukama dočekao je Dino Repeša. Ako nekome nije bilo lako u prethodnom periodu, onda je on taj. Mladi, 33-godišnji stručnjak osvojio je svoj prvi trofej kao samostalni trener. Suočen s opravdanim kritikama (i od potpisnika ovih redaka) na račun igre i rezultata, dugo je plesao po rubu otkaza. Vagale su se opcije na katu Gripa, baratalo se imenima Ace Petrovića i Gašpera Okorna, a Repeša je bio fokusiran na to kako unaprijediti igru svoje momčadi. U pomoć mu je priskočio i otac Jasmin, ali isticati to kao nekakvu prevagu u osvajanju trofeja, bilo bi krajnje bezobrazno prema Dinu. Činjenica je da mu je momčad najbolje izgledala u završnici Kupa, u 24 sata na gostujućem terenu pregaziti Cibonu i pobijediti favorizirani Zadar, respekta je vrijedan podvig. Njemu će sigurno pasti teret s ramena, jer nosi ogroman uteg prezimena, ali pokazao je kako u njemu ima materijala i nadamo se kako će u narednom periodu 'začepiti' usta još mnogima.

A lakše će disati i sam klub, pogotovo novi direktor Ivo Tomasović, ali i 'nadzornici', prije svega Domagoj Maroević i Ivica Bašić, koji su praktički radili kostur i slagali ovosezonski priču i roster. Dočekali su svi skupa svoj prvi trofej već sredinom sezone, puno je lakše nastaviti raditi kada već u veljači znaš da će sezona 2025/2026 ostati zapisana kao trofejna. Pred svima je još mnogo posla da se dođe do onoga što ostaje sveti cilj - naslov prvaka. Kontinuitet osvajanja trofeja je najbitniji za jedan sportski klub, Splićani su ga pomalo nenadano uhvatili. I to je još jedan ogroman korak naprijed za klub - ne preostaje puno toga drugog nego početi gledati prema naslovu prvaka i nadamo se napokon - Europi.

Vrijedi istaknuti ono što potenciraju gotovo svi sudionici ovosezonskog završnog turnira Kupa Krešimira Ćosića. Cibona i HKS su kao domaćini napravili pravi posao, podignuli visoko letvicu svim budućim organizatorima završnice - od utorka do subote mogli smo se uvjeriti kako i naša košarka može izgledati 'ušminkano' - medijsko praćenje s dvije različite emisije svih dana turnira, dobro brendiranje, uzbudljiva finalna utakmica, korektno suđenje, a jedino što je nedostajalo je nešto više gledatelja. To naši klubovi tek trebaju zaslužiti, nadamo se da nisu nepovratno izgubljeni. Jer Hrvati vole košarku - u petak reprezentacija igra protiv Njemačke kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo pod Tornjem, a i ne baš tako jeftine ulaznice su već rasprodane....