GRGA, VIDIŠ LI? Tvoja 'radnička klasa' donosi trofeje!
Kup koji spaja generacije
Jučer se osvajanjem Kupa Krešimira Ćosića pisala još jedna, nova stranica u dugoj i sjajnoj povijesti kluba s Gripa. Predugo je trajao splitski trofejni post, najduže ikada - nakon 21 godinu, 'žuti' su prošle sezone osvojili trofej, a nastavili su u istom ritmu i ove godine. Jučerašnje osvajanje Kupa, sigurni smo, donijet će neku novu energiju, ali notirat ćemo i neke poveznice koja ova momčad ima s nekim starim vremenima.
Ante Grgurević nas je napustio prije nešto više od mjesec dana, rane ne cijele, neće još dugo... A te 1997. godine dominirao je u završnici Kupa na istom mjestu gdje se jučer opet slavilo - Pod Tornjem je razbio favorizirane 'vukove'. Bio je najbolji igrač finala protiv Cibone, upisavši 14 poena i 12 skokova, pokazavši po tko zna koji put da se trofeji osvajaju srcem. Jučer je Split ponovno slavio, a MVP naslov zasluženo je otišao u ruke Antonija Sikirića. I definitivno ovaj 22-godišnji Zadranin ima ono nešto što podsjeća na velikog Grgurevića - nije virtuoz, nije igrač poteza, ali je vrijedni radnik, zatvorit će najboljeg protivničkog igrača, a njegova samozatajnost, dolazak iz drugog plana, pouzdanost i borbenost su sve one vrijednosti koje je Grga živio. Bila je to još jedna velika predstava splitske 'radničke klase' - onog košarkaša koji ne traži svjetla reflektora, već ih zasluži svakim skokom, svakom blokadom, svakim zaustavljenim napadom, svakim sigurno pogođenim šutu kada je najpotrebnije...
Poveznica između ova dva povijesna finala za 'žute' je i pomoćni trener Ante Marović. Čovjek koji je sudjelovao u gotovo svim značajnijim uspjesima Splita od osamostaljenja, još je jednom bio 'desna ruka' na klupi. Te 1997. asistirao je Pinu Grdoviću, a danas to čini Dinu Repeši. Zanimljivo je da je Marović bio uz Dinovog oca, Jasmina Repešu, tijekom posljednjeg velikog europskog izleta Splita 2001. godine. Iako se ta sjajna sezona tada nije okrunila trofejom, sudbina je htjela da Marović podigne pehar upravo uz mlađeg Repešu.
Dinov stručni stožer krije još jednog junaka Kupa. Damir Rančić, današnji pomoćni trener, bio je MVP Kupa Krešimira Ćosića 2004. godine. Tada je Split u Jazinama senzacionalno srušio Zadar. Iako se pamti pobjednički koš Roka Ukića, samozatajni Kaštelanin Rančić bio je motor momčadi, odigravši briljantno i u polufinalu protiv Cibone i u samom finalu.
Možemo reći i da je posebna priča ovog trofeja Andrija Stipanović. Za razliku od Marovića i Rančića, Stipanović se u svojim igračkim danima u Splitu nije uspio okititi trofejom. Navijači 'žutih' pamte njegovu borbenost, a 2008. godine i ono finale prvenstva protiv Zadra, koje je otišlo u majstoricu. U Jazinama je ipak bio bolji domaćin. Košarkaška pravda ipak je donekle zadovoljena - iako se zamalo vratio na parket, tek nešto više od mjesec dana nakon što je sjeo na klupu, Andrija je zaslužio svoju medalju. Ovoga puta u odijelu, ali s istim onim žarom kojim je nekada branio reket.
Na kraju, priča koja zatvara krug dug 34 godine. Kapetan Ivan Perasović možda na ovom završnom turniru nije pružio svoje najbolje partije, ali je bio neizostavan kotačić u stroju Dina Repeše. A njegovo podizanje pehara ima ogromnu simboličku težinu. Ivanov otac, legendarni Velimir Perasović, bio je prvi kapetan Splita (tadašnje Slobodne Dalmacije) u samostalnoj Hrvatskoj. Velimir je 1992. godine u Rijeci podigao prvi povijesni trofej Kupa, a Ivan je jučer ponovio taj čin. Velika stvar za klub, a još veća za obitelj...
