NEDOSTIŽAN S(T)AN: 'Nacionalni plan stambenog zbrinjavanja ima sve elemente da ga izigraju prosječni Hrvat i država'

Fotogalerija (25)

Jedan od gorućih problema koji muči gotovo sve građane Hrvatske, posebice podstanare i one koje žive u hit turističkim destinacijama, kao što je Split, jest kako priuštiti krov nad glavom. Ne može se reći da se rješenja ne traže na raznim nivoima vlasti, a koliko (bez)uspješno razgovaralo se na tribini 'Stambeno kriziranje – Split: nedostižan s(t)an', u organizaciji lokalnog ogranka Možemo! Spinit Inkubator bio je poprište dva sata razmjenjivanja ideja, razgovora, nije nedostajalo ni humora među okupljenima. Broj stanovnika se smanjuje, praznih stanova je sve više, konkretno, 17.500 u Splitu, a građani ne mogu do stana. Država vidi rješenje u gradnji novih kvadrata, kao i lokalne vlasti, a sugovornici tribine i ne vide stvari tim očima. 

Sudionici tribine bili su Marin Živković, saborski zastupnik Možemo i vijećnik gradske skupštine Zagreba, Daša Gazde, arhitektica i donedavna predsjednica Društva arhitekata Split, Meri Juričko, odvjetnica u mirovini, članica lokalne grupe Možemo te Žaklina Jurić, novinarka i članica inicijative Stanari zajedno koja se bori protiv pretvaranja stambenog prostora u turistički. Tribinu je moderirala je splitska koordinatorica Možemo Tanja Jadrešić.

Bit svih problema je možda najbolje sažela Gazde.

- Radi se o dugotrajnom procesu jednostavno zato što treba sto godina za izraditi jedan plan za koji su potrebne suglasnosti svih institucija. Potom je potrebno još toliko vremena za izdavanje dozvola, nema toliko djelatnika ili su opterećeni. Ali, u svemu tome je (bilo) nešto dobroga, pretjerana birokracija nam je spasila prostor, da su se brže izdavale dozvole, grad bi bio još gori. Prostor je jedino što nemamo neograničeno, nikako da se to shvati - kazala je Gazde.

Krenula je tribina s nacionalnim planom stambene politike, čija je svrha, kako je Vlada opisala, građanima omogućiti priuštivo stanovanje. 

Kritički se osvrnuo na plan prvo Živković navodeći da je usmjeren isključivo na rješavanje problema ponude, odnosno ulaganja u stanove i domove, dok on smatra da se treba usmjeriti na potražnju.

- Mora se ograničiti špekulativni kapital koji ulazi u Hrvatsku i ulaže se u nekretnine čime one postaju sve skuplje i nepriuštive običnom čovjeku. Također, zalažemo se za ozbiljnije oporezivanje dobiti od preprodaje stambenih jedinica, boljeg okvira za podstanare, tako da im se garantira cijena najma, ali da ih se ne može ni izbaciti tek tako - govorio je. 

Na temu nacionalnog plana bila je kritičnija Gazde, koja je podsjetila da arhitekti nisu blagonakloni prema njemu. Primjerice, koncem godine je pušten u javno savjetovanje, čudne su im i konstrukcije rečenica u planu, poput premošćivanja gradnje na pomorskom dobru do proširenja građevinskih područja.

- Ne vjerujem da prosječni Hrvat ni država to neće izigrati. Svi elementi za prosječnog 'balkanopiteka' su tu da sve ode kvragu - nasmijala je okupljene.

 Iznosile su se i opravdane primjedbe na račun države koja se postavlja kao neprijatelj prema gradovima, određujući što negdje treba biti, umjesto da se izbor prepusti lokalnoj vlasti koja ima legitimitet stanovnika upravo tog područja. Posebno je upozoreno i da se jako dobro treba paziti prilikom nove legalizacije da ne dođe do prevara u namjenama pa osvanu novi apartmani. Spomenimo i da se preletjelo preko Zakona o upravljanju zgradama. Namjeravalo se namjeravalo urediti pitanje apartmana u stambenim zgradama, a zapravo se, smatra Juričko, prebacila odgovornost na stanare. Na samom kraju izdvojimo i riječi Jurić. 

- Osim što se naša Građanska inicijativa bori za deapartmanizaciju više stambenih zgrada, želimo naglasiti da kad bi se to u Hrvatskoj zaista i provelo, da bi se onda u stambeni fond vratilo nekoliko stotina tisuća stanova. Tada bi naši mladi ljudi koji sada odlaze u Irsku i druge okolne zemlje mogli dignuti krediti i živjeti u svom gradu, a ne da se građani iz gradova tjeraju iz svojih životnih mjesta - poručila je Jurić.

O neiscrpnoj temi ostalo se razgovarati i dugo nakon dvosatne tribine, vjerujemo da će se glas razumnih prijedloga čuti. Gore vjerojatno ne može biti, nego samo bolje, pa je i to nada za promjene oko rješavanja krucijalnog pitanja mladih, ali i zrelijih osoba.