PISAC I RATNI DRAGOVOLJAC 'To su gruba vremena, kad gitaru Fender moraš mijenjati za Kalašnjikov'

Povećale su se društvene tenzije u zadnje vrijeme. Društvo u kojem živimo kao da je postalo grublje, nemilosrdnije, konfliktnije. Kao da je čovjek čovjeku malo više vuk. Teme od prije 70 godina razlog su za podjele. Kako je došlo do toga i gdje su ideali iz Domovinskog rata o slobodi i jednakosti u Nedjeljom u 2 razgovarali su s ljudima koji su s puškom branili ovu zemlju, a danas je brane pišući o njoj. 

Spisateljica i bivša pripadnica HOS-a Ivana Šojat istaknula je da čovjek nije samo ideologija i da smo skloni poopćenju mnoštva toga, pa i čovjeka.

- Umjesto da tražimo načine kako se približiti drugima, pronaći neke zajedničke točke, zapravo tražiti bogatstvo u svakom čovjeku. Jer nije čovjek samo ideologija. Čovjek je još mnogo toga drugoga. Mi kao da želimo pojednostaviti ljudsko biće, svesti ga na jednu točku, na jedan podnaslov, rekla je.

- Pojednostavljujemo onog drugog, onog s kojim se ideološki ne slažemo, dajemo mu točno jedan predznak i točno ga smještamo u jednu ladicu i gotovo je s njim, navela je. 

Prema riječima Šojat, početak rata zatekao ju je kao mladu djevojku u fazi afirmacije na fakultetu.

- Studirala sam matematiku i fiziku na pedagoškom fakultetu. Pjevala sam u bendovima. U to vrijeme sam bila darkerica, pjevala sam i punk, i heavy metal. Sudjelovala sam u studentskom časopisu. Išla na koncerte. U studentskom centru smo imali koncerte gdje su nam dolazili udarni bendovi tog vremena, istaknula je.

Album 'Mrtva priroda' Riblje čorbe vrhunsko je umjetničko djelo

Upitana o idealima i jesu li neki od njih ostali iz tog vremena, Šojat navodi da je to bila borba za opstanak, a ne nešto protkano idealima.

- Prvo ja bih rekla da rat koji nas je pogodio nije bio nekakva revolucija u kojoj smo mi krenuli s idealima. To je po pitanju Slavonije, Istoka Hrvatske, mog Osijeka, bila borba za život i smrt, za borbu za opstanak, rekla je. Nije tu bilo ideala. Mi smo sanjali, jer borba za nezavisnu Hrvatsku je na političkoj razini krenula daleko ranije zapravo, kazala je. Mi smo tu jednostavno bili suočeni s totalnim razaranjem, rekla je.

Naglašava da odvaja umjetničko djelo od osobe, pa tako cijeni album 'Mrtva priroda' benda Riblja čorba unatoč političkim stavovima Bore Đorđevića.

- Odvajam djelo od osobe. To kako se Čorba deklarirao, i to što je bio ministar kulture u Miloševićevoj vladi, mene ne zanima. Njegova mrtva priroda, album je za mene vrhunsko umjetničko djelo, istaknula je. 

Šojat navodi kako je s 20 godina pristupila HOS-u, jer u regularnu vojsku kao ženska osoba nije mogla pristupiti.

- Ja kao ženska osoba nisam mogla pristupiti regularnim snagama Hrvatske vojske, budući da nisam prošla vojnu obuku. U mjesnim zajednicama bili su stava da su žene za kuhanje kave, rekla je. Ja to nisam htjela raditi, mogla sam kuhati kavu i kod kuće ili u podrumu, navodi. I onda se dogodilo to apsolutno da je HOS primao i žene, kazala je. 

Šojat: Bojim se nasilja kojeg u sebi nosimo

Šojat navodi, materijalizam današnjeg svijeta kao veliki problem.

- Kapitalizam nas je potrgao na proste faktore, da tako kažem. Novac je postao mjerilo svega. A čovjek kao društveno-nedruštveno biće zapravo teži tome da ima zajednicu. Mi smo rasuti, prema tome trudimo se pokazati koliko imamo, koliko smo sretni. I treba nam to nešto što će nas povezati, navela je.

Upozorava da se ljudi sve češće povezuju kroz odbojnost i mržnju prema drugima.

- Mi to povezivanje tražimo preko odbojnosti prema nečemu drugome. Ja mislim da je to najgora moguća kohezija. To je prestrašno. Ja se bojim svijeta u kojem mi odrastamo, bojim se nasilja kojeg mi u sebi nosimo, istaknula je.

Priča o smrti i tjeskobi: Novi roman Ivane Šojat 'Sanjao sam snijeg'

Novi roman Ivane Šojat problematizira tjeskobu koju ljudi osjećaju pred smrt. Kroz priču o sinu koji se suočava s majčinom smrću i očevom tugom.

- Naslov knjige je 'Sanjao sam snijeg?' Zato što je glavni lik muško. Glavni lik je patolog Osječke bolnice. Drugi glavni lik, je filozof. Odnosno, profesor filozofije na Osječkom filozofskom faksu, rekla je. Sin se suočava s majčinom smrću i ne samo s njom, nego i s očevom tugom. Time je bremenita ova knjiga, apostrofirala je.

Ističe da se knjiga bavi vraćanjem ljudskog lica smrti.

- Zapravo pokušavam dati smrti ljudsko lice. Jer ona to ima, ali mi smo se, kao i od prirode, udaljili, udaljili smo se i od smrti. Nekad su obitelji bdjele nad svojim pokojnikom, prale ga, opraštale se s njim, šaputale mu molitve. A sada smo to sve prebacili drugima. 

Dodaje da suvremeni pristup smrti dodatno otuđuje.

- Na zapadu, i tu još gore, stavljamo tepihe oko groba da se ne vidi zemlja, da se ne vidi ništa, nikakav trag o tome što bi mogla biti smrt, istaknula je. 

Robert Međurečan: Od zagrebačkih ulica do ratnih iskustava

Pisac, književnik i dragovoljac Domovinskog rata Robert Međurečan koji danas radi kao recepcioner u Domu za starije ističe kako se korisnici doma većinom ne bave političkim podjelama.

- Mislim da su ustaše i partizani negdje između 78. i 130. mjesta na top listi njihovoj, kazao je. Oni imaju dovoljno godina da razumiju što je primarno. Ne bave se efemernim stvarima, nego rješavaju one primarne stvari, istaknuo je.

Prisjetio se Međurečan svog odrastanja i mladosti u Zagrebu.

- Dečko sa zagrebačkih ulica, odrastao i formiran 80-ih godina – dijete Novog vala, istinskog Radija 101 i 'zločeste djece', koje je uživalo u svemu lijepom što je to vrijeme nosilo, u Zagrebu obnovljenom za Univerzijadu, kazao je.

Istaknuo je kako odrastanje u ratu donosi trenutke koji mijenjaju život i svijet oko tebe.

- Shvaćaš da više nisi besmrtan. Da je smrt tu. Smješka se i puše svoj ledeni dah u tebe, i da nemaš vremena. Da moraš paziti na sebe i na sve oko oko sebe, istaknuo je. 

Zamjena gitare Fender za Kalašnjikov

Napominje kako je gitaru zamijenio za vatreno oružje, jer je to bila surova realnost tog vremena.

- Takvo je vrijeme bilo. Nisam ja bio jedini. Tisuće ljudi su tako iz očaja i straha dolazili do oružja jer su se bojali. To su gruba stvarno vremena, kad gitaru Fender moraš mijenjati za Kalašnjikov, kazao je.

Istaknuo je kako ga je rat zadesio, na trećoj godini Veterinarskog fakulteta.

 - Ja sam 1991. i 1992. bio u ratu. I čim se potpisalo ono primirje, ja sam se 'skinuo' i išao dalje na fakultet. Treću godinu sam upisao veterinu kada je krenuo rat, naveo je.

Povratkom s ratišta, pokušao je nastaviti s fakultetom, ali ratne rane ostavile su svoje posljedice.

- Više ništa nije bilo isto. Nisam ja bio isti, izgubio sam fokus. Nekoliko godina nakon rata mi je trebalo da dođem k sebi. Nisam mogao završiti fakultet, morao sam ga ostaviti, kazao je.

Naglašava kontrast između rata i civilnog života.

- Rat je prilično jednostavna stvar, radiš sve da preživiš, ništa drugo. Ne zanimaju te računi, curi li pipa u kupaonici. Ali kad se vratiš u civilstvo, tada se morate ponovno vratiti u sav taj šušur dogovora, tih sitnih stvari. Morate se natjerati da vam one budu ponovo važne, objašnjava.

Pisanje kao sredstvo autoterapije

Međurečan pojašnjava, kako je vlastito razočaranje i gnjev kanalizirao u pisanje.

- Bio sam mlad i gnjevan čovjek koji je vidio da ideali zbog kojih sam otišao se ne ostvaruju onim ritmom kako sam ja mislio. Krenuo sam s pisanjem kao mogućnost autoterapije. I to je krenulo, to je bilo dobro. Jer sam podijelio muku i mrak i strah i gnjev s papirom, nekako je odmah lakše, pojašnjava.

U vremenu kad si premlad za cinizam, a prestar za bajke, kreativnost postaje jedini način da se izraziš.

-  To je bilo takvo vrijeme kad ste mladi. Premladi ste da postanete cinik, a prestari ste da vjerujete u dječje bajke. Onda morate negdje to ispoljiti. Sva sreća, imao sam gitaru, kupio sam novu. Imao sam papir, imao sam olovku i tu je krenulo, onaj trenutak izlaska iz tunela, objašnjava. 

Međurečan: Pravi domoljub poštuje druge i brine o zajednici

Ističe da domoljublje gleda na prizemniji način.

- Domoljub neće odnijeti noću krupni otpad u neku šumu. Pravi domoljub neće betonirati obalu ispred apartmana koje je ilegalno sagradio. Da ne govorim o nekim većim stvarima, porezu, korupciji. On će biti dobar pred svojim susjedima bez obzira. Pomoći će. To je pravi domoljub.

Kao ključ života u zajednici, navodi obrazovanje i prihvaćanje.

- Prije svega moramo se bolje obrazovati, ali to je na duge staze. Trebamo uvažavati razlike. Moramo biti zajedno, ali zajedno u različitostima. To zvuči patetično, ali to je zapravo istina. Jer na kraju krajeva i mi smo u ratu bili različiti. Jedan je bio panker, drugi je slušao narodnjake, poručio je.