Mlinarić odgovorio Bodrožić: Zaborav bi bio monstruozan

Stipo Mlinarić reagirao je na objavu Ivane Bodrožić, književnice rodom iz Vukovara, koja je napisala kako je monstruozno to što se radi svakog 18. studenog jer se žrtve tjera da ponovno proživljavaju traumu.

'Nije monstruozno sjećati se svojih mrtvih. Monstruozno bi bilo zaboraviti ih. Mi koji smo bili tamo, ili izgubili svoje, nosimo te dane sa sobom cijele godine. Meni ne treba kalendar da me podsjeti. Svaka minuta logora mi je u krvi, u svakoj noći i svakom udisaju. Ali taj jedan dan u godini nije tu radi mene. On je tu radi države, radi naroda, radi djece koja tek dolaze. Da znaju što je bilo. Da razumiju cijenu slobode i da nauče poštovati žrtvu.

Kaže Ivana Bodrožić da se ljude prisiljava na ponovno proživljavanje trauma. Nitko mene ne prisiljava ni na što. Ja idem i govorim jer želim', poručuje Mlinarić koji smatra da bi pogrešno bilo šutjeti. 

'Da sam ja šutio o logoru, kao što bi neki možda htjeli, onda oni koji su tamo ostali nikad ne bi imali svjedoka. Zločin se tako najlakše ponovi, kada ljudi prestanu govoriti. Nekom je sve to predstava. Ima, naravno, i toga. I političara koji vole kamere. Ali to nije razlog da ukinemo sjećanje, nego da obilježavanju vratimo dostojanstvo. Zato što je Vukovar mjesto na kojem je slomljena kičma zlu. To je najteža lekcija naše povijesti. Mi stariji kad odemo, samo ono što ostane zapisano i obilježeno traje. A previše je onih koji bi htjeli da Domovinski rat postane fusnota u udžbeniku', piše Mlinarić.

Naglašava kako ne traži da se Hrvatska klanja braniteljima, već traži da se sjeti svojih mrtvih i nestalih, da zapali svijeću.

'Nema u tome ništa monstruozno. Ima samo zahvalnost i pristojnost. Ako nekome teško pada hodati u Koloni, neka ne hoda. Neka ostane doma. Ali nemojte nama koji idemo reći da radimo nešto pogrešno. To je naš zavjet. I dok god stojim na nogama, pa i kad me budu gurali u kolicima, znate gdje ću biti 18. studenog', zaključio je Mlinarić.