Evo kakva je izložba otvorena večeras u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu

Dani srpske kulture u Zagrebu, čija je splitska inačica bila prekinuta u ponedjeljak u Splitu, počeli su izložbom 'Efemeris - legat Dejana Medakovića' koju je u Srpskom kulturnom centru otvorio predsjednik Samostalne srpske stranke Milorad Pupovac. Uoči otvaranja izložbe pred Srpskim kulturnim centrom u Preradovićevoj ulici u Zagrebu okupilo se više od pedeset maskiranih muškaraca u znak prosvjeda protiv održavanja Dana srpske kulture.

Nakon što su otpjevali 'O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država' i 'Zovi samo zovi, svi će sokolovi za te život dati', grupa mlađih muškaraca otišla je s mjesta događaja. Policija je neke legitimirala, a neke je lovila po okolnim ulicama, piše Index.

Kakva je to izložba otvorena večeras?

No kakva je to izložba kojom su počeli Dani srpske kulture u Zagrebu koji se održavaju pod geslom 'Kultura spaja'?

Ovako su je opisali u najavi:

'Ova jedinstvena izložba predstavlja bogati legat poznatog srpskog povjesničara umjetnosti, sveučilišnog profesora, književnika i akademika Dejana Medakovića (1922–2008), rođenog u Zagrebu. Izložba obuhvaća odabrana djela likovne i primijenjene umjetnosti, osobne predmete, odlikovanja, rukopise, knjižnu građu i dokumentaciju, a nazvana je po njegovom nagrađivanom memoarskom djelu Efemeris.'

Pupovac je večeras istaknuo povijesni značaj obitelji Medaković, 'jedne od najznačajnijih obitelji među Srbima u Hrvatskoj, po onome što su dali i postigli kao pojedinci', podsjetivši na doprinos Danila i Milorada Medakovića u novinarstvu, historiografiji i diplomaciji te na ulogu Bogdana Medakovića u formiranju samostalne politike Srba u Hrvatskoj.

Tko je Dejan Medaković

Dejan Medaković, rođen u Zagrebu u uglednoj obitelji i odgojen u katoličkom okruženju, bio je jedna od najneobičnijih figura među srpskim akademicima koji su sudjelovali u izradi Memoranduma SANU. Kao glavni tajnik Akademije i član Komisije od 16 ljudi, Medaković je u Beograd stigao 1941. i tijekom života postao izrazito nacionalistički orijentiran, ali je zahvaljujući zagrebačkom podrijetlu i katoličkom obrazovanju iznimno dobro razumio mentalitet hrvatskih katolika i crkvenih procesa poput jubilejskog programa 'Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata'. Globusov Darko Hudelist između 2006. i 2011. s njim je u Beogradu vodio duge, snimane istraživačke razgovore u kojima Medaković vrlo otvoreno iznosi svoje stavove o srpsko-hrvatskim odnosima i osobno tumačenje Memoranduma.

Medaković je tvrdio da je Memorandum SANU zamišljen kao 'posljednji pokušaj spašavanja Jugoslavije' povratkom na centralizirani model prije ustavnih reformi 1966.–1974., koje su omogućile konfederalni razvoj države i, po mišljenju SANU, dovele Srbiju u neravnopravan položaj. Memorandum je formalno bio politički apel za recentralizaciju, ali njegova suština nosila je i velikosrpske konotacije: autori su vjerovali da Jugoslavija može opstati samo ako u njoj Srbija ima snažnu državnu poziciju, a ako to nije moguće, u intelektualnim krugovima postojala je 'rezervna opcija' - Velika Srbija, iako se u dokumentu sama sintagma ne spominje.

Upravo je Dobrica Ćosić, najutjecajniji nacionalni ideolog, javno zagovarao taj smjer kao alternativu, dok su mnogi koautori Memoranduma kasnije pristupili Miloševićevoj partiji. U tom je smislu Memorandum djelovao kao početni ideološki okvir koji je iz pozicije 'obrane Jugoslavije' prelazio u opravdanje srpskog teritorijalnog maksimalizma ako Jugoslavija propadne.

Medakovićeva objašnjenja pokazuju da su autori Memoranduma SANU, unatoč službenoj tvrdnji da žele 'spasiti Jugoslaviju', polazili iz strogo srpske nacionalne perspektive. Jugoslavija im je bila prihvatljiva samo kao centralizirana država u kojoj Srbija ponovno ima političku težinu kakvu je imala prije ustavnih promjena 1966.–1974. Svaki daljnji korak prema konfederalizaciji doživljavali su kao gubitak srpskog utjecaja i opasnost po srpske interese.