Djeca tužila Hrvatsku, tražeći naknadu štete zbog ubojstva majke tijekom Domovinskog rata

Europski sud za ljudska prava objavio presudu u predmetu Mamuzić i dr. protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu prava život (članak 2. Konvencije) u postupovnom aspektu. Ujedno je izbrisao zahtjeve s liste predmeta Europskog suda u odnosu na pravo na pošteno suđenje (članak 6. Konvencije) i mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju).

'Majka podnositelja zahtjeva Lj. M. ubijena je 29. kolovoza 1991. u Maloj Vranovini kod Topuskog. Nakon što su podnositelji podnijeli zahtjev za mirno rješenja spora u građanskom postupku radi naknade štete, domaće vlasti su prvi put zaprimile informacije o njenom stradavanju. Odmah potom započele su s provođenjem istrage koja je i dalje u tijeku. Podnositelji zahtjeva naknadno su Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete zbog smrti svoje majke, navodeći da ju je ubio pripadnik Hrvatske vojske. Njihov tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen zbog nastupanja zastare potraživanja te je podnositeljima naloženo naknaditi državi troškove parničnog postupka.

Podnositelji su zatim protiv presuda parničnih sudova podnijeli ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud odbio kao neosnovanu. Pred Europskim sudom podnositelji su prigovarali da domaća tijela nisu učinkovito istražila smrt njihove majke te da im je odlukama domaćih sudova kojim im je naloženo platiti troškove zastupanja države u parničnom postupku za naknadu štete povrijeđeno pravo na pristup sudu i da im je nametnut nerazmjeran teret', navodi se iz Europskog suda.

Sud je utvrdio da se ubojstvo majke podnositelja zahtjeva dogodilo tijekom rata, 29. kolovoza 1991., na području Siska.

'Domaće vlasti su saznale za njezino ubojstvo 2006. i odmah su započele istragu. Međutim, iako su prvi i četvrti podnositelji zahtjeva bili svjedoci ubojstva, nikada nisu bili ispitani tijekom istrage. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka i predmeta navodno pronađenih u blizini mjesta ubojstva proizlazilo je da su počinitelji pripadnici hrvatske vojske i policije. Stoga se moglo očekivalo od domaćih vlasti da provjere koje su jedinice hrvatske vojske i policije u kolovozu 1991. bile smještene u blizini Male Vranovine i da ispitaju njihove zapovjednike i pripadnike. Međutim, osim što su ispitale bivšeg zapovjednika policije u Topuskom, domaće vlasti nisu poduzele nikakve daljnje radnje.

Dodatno, budući da su dvije osobe izjavile da je Mi.V. ozlijedio jednog od počinitelja, domaće vlasti mogle su provjeriti je li neki od pripadnika hrvatske vojske ili policije na tom području ranjen ili je tražio medicinsku pomoć 29. kolovoza 1991. ili sljedećih dana. Nadalje, s obzirom na to da je tijekom parničnog postupka nekoliko osoba navelo da su istragu ubojstva majke podnositelja provele vlasti 'Srpske autonomne oblasti Krajina', kojima su predani predmeti pronađeni u blizini mjesta ubojstva, vlasti tužene države mogle su se obratiti srpskim vlastima i zatražiti da provjere posjeduju li dokaze koji se tiču njezinog ubojstva. Zaključno je Europski sud utvrdio da od listopada 2010. gotovo nije bilo aktivnosti u istrazi ubojstva Lj. M.. Slijedom navedenog utvrdio je da je došlo do povrede postupovnog aspekta članka 2. Konvencije.
 
U odnosu na navode podnositelja da su donošenjem odluka o troškovima postupka povrijeđena njihova prava na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva, Europski sud je primijetio da podnositelji nisu dobrovoljno platili troškove postupka, niti su oni od njih prisilno naplaćeni ovrhom. Nadalje, iako su te odluke domaćih sudova i dalje na snazi, nakon donošenja Odluke o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima od 28. prosinca 2023., podnositeljima više ne prijeti opasnost od dobrovoljnog ili prisilnog plaćanja troškova parničnog postupka. Slijedom navedenog, okolnosti na koje su podnositelji ukazivali u zahtjevu više ne postoje, a učinci mogućih povreda Konvencije i njenih protokola su ispravljeni. Stoga je Europski sud izbrisao zahtjeve s liste predmeta Suda', pojašnjavaju.
 
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Europski sud je podnositeljima zajednički dosudio 3.100 eura za troškove i izdatke.