Više od 1000 spremnika s nuklearnim otpadom u Atlantiku

Sredinom lipnja su znanstveni isplovili iz luke Brest brodom L’Atlante kako bi pretražili zapadni Atlantik i tijekom četverotjedne ekspedicije pronašli lokacije nuklearnog otpada i utvrdili utjecaj na ekosustav.

Razne zemlje su bacale nuklearni otpad u tim vodama između 1950. i 1990. Dubina mora i udaljenost od kopna i ljudske aktivnosti su smatrane idealnim uvjetima za odlaganje industrijskog i laboratorijskog otpada na području Atlantika gdje se morsko dno, ako ništa drugo, činilo geološki stabilno.

Odlaganje nuklearnog otpada u more je zabranjeno 1993., ali do tada je u vode sjevernog Atlantika bačeno najmanje 200.000 spremnika s otpadom, na dubinu između 3000 i 5000 metara.

Točna lokacija je i dalje nepoznata, ne zna se ni u kakvom su stanju spremnici niti da li su samo razbacani uokolo ili ih se bacalo na hrpu. Tim, koji broji 21 člana, pretražuje to područje za koje se smatra da krije polovicu otpada, a cilj istraživača je mapirati kontejnere te uzeti uzorke vode, morskog dna i morske faune.

U toj zadaći im je od pomoći autonomsko podmorsko vozilo UlyX s 3D kamerom i sonarskim sustavom.

Patrick Chardon, voditelj projekta monitoringa lokacija s nuklearnim otpadom u oceanu (NODSSUM), vjeruje da će radioaktivnost od većeg dijela otpada nestati nakon 400 godina.

Spremnici su napravljeni da mogu izdržati pritisak na toj dubini, ali ne mogu potpuno spriječiti radijaciju koja je u međuvremenu mogla iscuriti, rekao je Chardon.