Održivi Šibenik: Priče o ekološkom poslovanju u srcu grada

U četvrtak navečer u Šibeniku je održan panel 'Priprema, pozor – Održivi Šibenik' kojemu je cilj bio pokazati uspješne priče održivog poslovanja naslonjenog na ekološke postulate koji posluju u samom centru grada. Kao pozitivni primjeri iz prakse uzeti su bistro & concept store Špajza, ujedno i dobitnik brončane povelje nagrade Suncokret ruralnog turizma u kategoriji 'Tradicijska ruralna gastronomija', zatim floral studio Camille i nezavisni kulturni centar Azimut. Panel je održan u okviru programa 4. festivala prirode Flora Dalmatica u Šibensko-kninskoj županiji.

Što mi možemo napraviti

U Azimutu su krenuli s projektom 'Zeleni Azimut' uz podršku Javne ustanove Nacionalni park Krka gdje im je cilj zelena transformacija prostora metodama koje uključuju izgradnju i implementaciju reciklažnog centra, zamjenu jednokratne plastike održivim materijalima i kemijskih sredstava ekološkim proizvodima. Na ideju su došli slušajući tuđe primjere na konferenciji Green moves EU music u Zagrebu prije točno godinu dana. Hrvoje Jelković iz Azimuta ističe kako im se dotad ideja o zamjeni kemijskih detardženata ekološki prihvatljivim činila malo i glupo, a onda su na konferenciji shvatili da 'svaka mala stvar u konačnici mijenja percepciju i da je potrebno odnekud krenuti'.

'U Azimutu generiramo abnormalne količine različitog otpada. Preko ljeta imamo 10 do 15 vreća od 60 litara otpada. Zbog toga smo krenuli s reciklažnim ormarom za odvajanja otpada za koji smo odvojili šest kvadrata prostora. Kroz godinu organiziramo oko 70 koncerata sa po 4 do 6 izvođača koji popiju svatko po dvije boce vode. Tu smo došli na ideju da umjesto plastičnih boca nabavimo metalne boce i sterilizator i na taj način smanjimo količinu plastike.'

Ekološki certifikat

Tomislav Biluš, poznati šibenski barmen i ugostitelj, vratio se korijenima, vratio se radu u zemlji i proizvode s obiteljskog OPG-a u Čistoj Velikoj, ali i ostalih OPG-ova s područja Šibensko – kninske županije, nudi u bistro & concept storeu Špajza u Šibeniku. Autohtona jela spravljaju od sezonskih, lokalnih namirnica i oduševljavaju turiste, no još važnije, svoje poslovanje naslonili su na očuvanje prirode i okoliša, odnosno njihov je OPG nositelj ekološkog certifikata iza kojeg čvrsto stoje, a koji godišnje prolazi stroge kontrole na kojima su zahvalni jer smatraju da bi bez njih vlado kaos. Za njih ekološki certifikat nije samo šminka ili razlog za povećanje cijena proizvoda i usluga.

'Ekološki certifikat nam znači jako puno. Prvi ja konzumiram tu hranu, i ako ću trovati sam sebe, onda nešto nije uredu samom. Inspekcija kontrolira sve svake godine i imaju strogo propisana pravila kojih se moramo pridržavati do te mjere da kontroliraju čak i što naši susjedi koriste', priča Biluš. Kaže da pojam ekološke proizvodnje prvotno teško pao njegovim roditeljima s kojima radi u zemlji dok nisu shvatili da 90 posto onog što već koriste ili rade pripada pojmu ekološkog uzoja. Priznaje da su ljudi možda malo nepovjerljivi prema tim certifikatima jer ih se i zloupotrebljava kroz tzv. greenwashing, no on obitelj Biluš iza svog certifikata itekako stoji.

Ljudi se mijenjaju

Nina Blaće se nakon života i rada u inozemstvu vratila doma da bi radila ono što voli i pri tome se vodila načelima očuvanja prirode. U Zablaću ima svoj vrt, staklenik, uzgaja cvijeće koje prodaje u svom studiju u Šibeniku, ali i povrće. Izabrala je no – dig vrt razmišljajući o ekologiji. 'Odlučili smo se to iz ekoloških pobuda, da nahranimo tlo. Kroz priču i primjere drugih ljudi koji oru svoje vrtove vidiš da je ta zemlja suha i onda nakon mjesec dana dođeš i ona izgleda kao 'landing on the Moon', raspucala je… Čitali smo o no – dig vrtu i odlučili se za to', kazala je šibenska floristica.

Izabrala je možda kompleksniji put, ali ne žali i tvrdi da se ljudi polako, ali sigurno mijenjaju po prihvaćanju novih modela poslovanja i priklanjanju krajnjim proizvodima takvog rada. 'Mislim da ljudima svakako to treba približavati. Kad sam krenula s tim, prvo su se čudili što radim, i kakvi su mi to buketi od trave, sad mi kažu da su super, da su vidjeli što sam napravila za 'Arsena', pa su ih i oni išli ubrati, stavili su tu travu u vazu i super im izgleda. Mislim da se ljudi polako mijenjaju', tvrdi Nina.

Birokracija koja komplicira

Nina u svom cvjetnom studiju ne nudi ogromne količine cvijeća, njena ponuda ovisi o dostupnosti onog što ima u svom vrtu, u divljini i kod pažljivo biranih uzgajivača, odnosno distributera. Važnija joj je kvaliteta od kvantitete, no voljela bi kad bi na području Dalmacije postajala veće zelena tržnica ili distribucijski centar koji bi olakšao i 'pozelenio' cvjećarnice poput njenih. 'Fali distribucija. Ima ljudi u Kaštelima, u Dubrovniku se isto uzgaja cvijeće tijekom cijele godine, ima nekoliko OPG-ova koji sade rezano cvijeće, ali problem je što nema distribucijski centar nego nekoliko manjih veleprodaja. Nisu na okupu, posluju u kamionima', pojašnjava Nina. Problem s kojim se susreće Tome u radu svog OPG-a jesu EU fondovi često naklonjeniji velikim 'igračima' i birokracija koja komplicira i usporava postupak dobivanja sredstava i napretka poslovanja.

'Mi se prijavljujemo na te natječaje i ne mogu reći, to je vrhunska stvar jer puno pomogne kad ti netko da 20, 30 i više tisuća eura bespovratnih sredstava. Čovjek s tim može nešto napraviti, ali se događa da se prijave i veliki koji dođu, skupe sav novac, ograde pola Dalmacije sa žicama, puste krave i onda mi mali dobijemo 'šipak'', slikovito će Biluš. Kad i dobiju novac, često se dogodi da stvari idu malo teže zbog birokracije. 'Birokracija je nenormalna. I uvijek neki papir fali. Mi sad mislimo raditi podrum, kušaonicu, trgovinu, ali rješavamo papire i ne vjerujemo kako to sporo ide. I sad, ja možda imam novac za uložiti u to, ali to s tim papirima ide tako sporo i to je možda najveći problem s kojim se susrećemo', kazao je Biluš.

Mi živimo jedni od drugih

Jelković iz Azimuta ističe kako svojim konkretnim primjerima žele nešto promijeniti na bolje, potaknuti nekog na djelovanje. 'Razmišljali smo na koji način možemo poslati poruku prema vani, kako možemo utjecati da se priča proširi i da se kroz nas ljudi aktivno uključe i aktivno krenu mijenjati sebe', kaže Jelković. Jedan od načina buđenja svijesti svakako je i edukacija, a već i samo to što se priča o ovim temama, smatra Biluš, znači puno.

'Već što postoje ovakva mjesta, puno smo napravili. Imam osjećaj da je to što rade Pa Ka'i, Okus soli izvanredno, Azimut je wow, Nino cvijeće prva liga, tu je i Rudi. Da nije tih objekata mislim da bi bio kaos. A to što smo otvorili te objekte i što guramo te priče, što pričamo svi skupa, napravili smo puno i kad bismo radili na edukacijama i više se angažirali – mislim da za to treba biti opet malo lud, ali ako volimo, ne bi trebao biti problem', zaključio je Biluš.

Što se njihove ponude tiče kao turističke ponude, složni su da prvotno trebaju biti usmjereni na lokalne stanovnike koji su tu cijelu godinu, a da turiste moraju uglaviti u tu priču. 'Trebamo se koncentrirati na nas, ne na turiste. Mi ovdje živimo cijelu godinu, mi moramo živjeti jedni od drugih', poručila je Nina zaokruživši priču o kružnom gospodarstvu lokalne zajednice.