Unatoč obilju sunca i vjetra, Hrvatska još uvijek ne koristi vlastite prirodne potencijale u punoj mjeri, već se u velikoj mjeri oslanja na uvoz električne energije. Takva ovisnost čini energetski sustav ranjivim, osobito u razdobljima povećane potrošnje i nestabilnosti na međunarodnim tržištima.
Koliko aktualan model može biti problematičan, pokazuju nedavni događaji. Tijekom ljeta 2024. gotovo cijela Dalmacija ostala je bez struje više od sat vremena, zajedno s dijelovima susjednih država. Posljedice su bile vidljive odmah. Promet je paraliziran, klimatizacija i rashladni sustavi nisu radili, a svakodnevni život građana bio je ozbiljno poljuljan.
Iako su takvi masovni incidenti rijetki, čak i kraći lokalni prekidi jasno pokazuju koliko je energetska nesigurnost ograničavajuća za građane i gospodarstvo. Oni su se umnogostručili tijekom posljednjih godina, osobito za vrućih ljetnih mjeseci, ali to nije dovelo do privikavanja. Građani i poduzeća teško mogu normalno funkcionirati kada energija postane nedostupna.
'Trenutačna geopolitička situacija pokazuje koliko je Hrvatska ranjiva ovisnošću o uvozu energije. Prekid isporuka fosilnih goriva i nestabilnost cijena jasno pokazuju da država ne može dugoročno računati na vanjske dobavljače. U tom kontekstu, ulaganja u obnovljive izvore, kojih imamo napretek, trebaju postati strateški prioritet', poručuje Ante Renić, direktor VSB Obnovljiva Energija Hrvatska d.o.o.
Energetska samodostatnost, koja je u Hrvatskoj još uvijek dalek cilj, podrazumijeva mogućnost da država većinu svojih energetskih potreba podmiruje vlastitim resursima. Za građane to znači veću sigurnost opskrbe i manju izloženost naglim poskupljenjima, dok za državu znači stabilnije gospodarstvo, veću kontrolu nad energetskim sustavom i manju osjetljivost na globalne krize i poremećaje na tržištu energenata.
Rješenja postoje i mogu se implementirati već danas kroz povećanje domaće proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Hrvatska raspolaže strateškim prednostima koje mnoge druge zemlje nemaju: obilje sunčevog zračenja i vjetra pruža praktički neiscrpne resurse. Pametna ulaganja u solarne i vjetroelektrane omogućuju proizvodnju energije iz vlastitih resursa, smanjujući ovisnost o uvozu, dok lokalne zajednice ostvaruju dodatne koristi kroz nova radna mjesta i prihode koji se mogu uložiti u infrastrukturu i razvoj.
Svaki projekt koji dobije zeleno svjetlo doprinosi većoj stabilnosti i samodostatnosti – ali u Hrvatskoj je to iscrpljujuć proces. Dok bi mnoge druge države bile sretne naći se u situaciji u kojoj je Hrvatska, kod nas deseci megaprojekata stoje u procedurama, a energetska samodostatnost još je uvijek fraza. Ključan sljedeći korak je okrenuti se resursima koje već imamo, ali ne koristimo dovoljno, te stvoriti stvarnu, mjerljivu vrijednost za građane i gospodarstvo