Tijardovićevo remek-djelo konačno živi, a Julije Cezar simbolično pada na vratima Dioklecijanove palače

Fotogalerija (28)

Propitivanje ideje vođe, ali i kulta ličnosti, tematska je okosnica ovogodišnjeg 71. Splitskog ljeta, koje se održava u znaku obilježavanja 130. obljetnice rođenja dvojice glazbenih velikana – Splićana Ive Tijardovića i Jakova Gotovca.

Tema ovogodišnje manifestacije, koja traje od 14. srpnja do 14. kolovoza, povezuje dvije velike premijerne produkcije: Tijardovićevu operu Dioklecijan i Shakespeareovu dramu Julije Cezar.

Imperator koji je u samoj srži ovoga grada bit će prvo ime Splitskog ljeta. Festival otvara premijera opere Dioklecijan.

- Iz škafetina smo izvukli njegovu operu za koju je Tijardović sam rekao da je jedina bitna, da sve ostalo nije vrijedno spomena. Iako su neki intendanti ranije pokušali postaviti to djelo, nisu uspjeli. Mi smo sada dva tjedna pred premijeru i nadamo se da ćemo u tome uspjeti – izjavio je intendant Vicko Bilandžić u uvodu.

Pod ravnanjem maestra Harija Zlodre, u režiji Ivana Lea Leme, prva tri čina opere o začetniku grada Splita izvodit će se na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta Split, a završni čin na Peristilu.

Dioklecijana pratimo od mladih vojničkih dana, preko stupanja na carsko prijestolje i vladavine, do njegova povlačenja s vlasti i smrti. Carski trg, pozornica brojnih velikih opernih i dramskih uprizorenja kroz povijest Festivala, prvi će put ‘glumiti’ samoga sebe.

- Tijardović je sjajno opisao kraj jedne epohe i dolazak kršćanstva. A upravo na tom povijesnom šavu, na sudaru tih tektonskih ploča, još uvijek i mi živimo. Gledano današnjim očima, 1964. godine Tijardović je htio prikazati kako ni najveći tirani, diktatori, ni represivni sustavi ne mogu ugušiti ideje poput kršćanstva i komunizma. Jer, u genezi one nose slične ideale: humanizam, dobrotu, poniznost… Naravno, predstava se ne bavi komunizmom, ali govori o idealima i moralnom kompasu koji su bliski i kršćanstvu i mnogim drugim ideologijama kad su u svom najboljem izdanju – istaknuo je Lemo.

‘Njegov’ Dioklecijan proglašava se sinom Jupitera, jer u to vrijeme narcisizam tog vladara ide toliko daleko. U tome podsjeća na današnje vrijeme u kojem se, kako je Lemo rekao, najveći ateisti klanjaju vlastitim trbušnjacima. Time se, paradoksalno, danas možemo poistovjetiti s vremenima Dioklecijana – kada se trgovalo bogovima i božanstvima, a narcisoidnost bila gotovo institucionalizirana.

No tada kršćani donose nešto drugo: darivanje, skromnost, služenje drugome. Ipak, kao i svaka ideja, ako se pretvori u ideologiju i ne živi se vlastitim primjerom, može se sunovratiti i postati licemjerna. Svako vrijeme treba svojeg Isusa, onoga koji će rušiti štandove u hramovima.

- U operi je to prikazano iznimno snažno: kako kršćani tiho ulaze, u fabulu, i u povijest. Dolazi i do raspada Dioklecijanove obitelji, jer njegova žena Priska i kći Valerija postaju kršćanke, a Valerijina ljubav je upravo jedan od mučenika koje je Dioklecijan pogubio – prepričao je dio povijesti ovoga grada Leo Lemo.

Spomenuo je i zanimljivost: kako danas doslovno prodajemo Dioklecijana i cijelu našu povijest u obliku magneta, razglednica i suvenira. Dioklecijan, nekoć gospodar života i smrti, car koji je progonio kršćane, danas se nalazi na keramičkom magnetu, uz frižider, rame uz rame sa svetim Dujmom, kojega je sam mučio i ubio.
Naša šarmantna površnost, kako kaže Lemo, nakon tolikih je godina sve izrelativizirala. Ali – možda je i to dobro. Možda je oslobađanje od povijesnih trauma kroz suvenir neka vrsta terapije.

No, šalu na stranu, opera donosi i brojne povijesne činjenice koje bi mogle biti zanimljive čak i onima koji su već detaljno upoznati s bogatom prošlošću ovoga grada.

U dramskom dijelu programa najavljene su dvije premijere. Na novom scenskom prostoru pokraj Srebrnih vrata palače rimskog cara, renomirani albanski redatelj Qëndrim Rijani postavit će Shakespeareovu tragediju Julije Cezaru, dramu o političkim zavjerama, moralnim dvojbama i sukobima moći koji su doveli do kraja rimske republike i utemeljenja carstva.

- Julije Cezar bit će izveden na jedinstvenom prostoru Istočnih vrata Dioklecijanove palače. Taj je prostor sada ogoljen od dodataka, a izgleda kao da ga je netko osmislio baš za Cezara. Ima li boljeg mjesta da ga ‘oživimo’ i upravo tu ‘ubijemo’, te tim činom simbolično nastavimo dalje, kako su i Rimljani nastavili nakon što su izgubili svoga vođu – poručio je intendant  Bilandžić, naglasivši kako je tema vođa i lidera izrazito kompleksna.

Ne možemo ih svesti samo na tirane ili spasitelje – jer ima ih i dobrih i loših. No još važnije pitanje koje će se provlačiti kroz festivalski program jest: što kada ostanemo bez vođe?

71. Splitsko ljeto sigurno neće pokušavati dati odgovore, ali će nas nedvojbeno potaknuti na promišljanje o vođama. Sigurno ćemo u likovima prepoznati sličnosti s nekima od današnjih lidera, onih koje, nažalost, svakodnevno gledamo na naslovnicama portala i novina, u kontekstu kompleksne i nestabilne geopolitičke stvarnosti.

Druga dramska premijera je Lisica – prema istoimenom romanu Dubravke Ugrešić, u režiji i dramatizaciji Ivice Buljana. Riječ je o slojevitoj priči o pripovijedanju, identitetu i ulozi pisca u suvremenom društvu, koja istražuje granice između fikcije i stvarnosti.

Baletna premijera Valpurgina noć / Chopiniana, u izvedbi Baleta HNK Split, i ovoga će ljeta oplemeniti pozornicu u marjanskoj uvali Bene. Nježnu, lirski nadahnutu Chopinovu glazbu i strastvene plesne vrtloge mističnog Gounodova Fausta u jedinstveni scenski doživljaj uobličit će koreografija Denisa Matvienka, uz Orkestar HNK Split pod ravnanjem maestra Mihaila Sinkeviča.

U koprodukciji s HNK Varaždin, u sklopu projekta K-HNK, koreografkinja Maša Kolar uvest će nas Othellom, postavljenim u Podrumima Dioklecijanove palače, u svijet nepredvidivih granica sna i noćne more, ideala i njegova pada, dobra i zla…

Najizvođenija i najomiljenija hrvatska opera, Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, ponovno će oživjeti na svojem 'rodnom mjestu', pokraj vrličke česme, kao i na novoj, već tradicionalnoj pozornici na Benama.
Smij i suze starega Splita, najdugovječnija aktualna festivalska dramska predstava, ponovno će izvesti dramski ansambl HNK Split, na Sustipanu, 'ledini Judinoj', mjestu gdje su ‘sahranjeni’ likovi te sasvim posebne drame. A Marulićeva Judita ponovno će zaživjeti pokraj crkve sv. Jere na južnim marjanskim padinama.

Na Peristilu ćemo gledati i reprizu uspješne produkcije Puccinijeve Toske pod ravnanjem maestra Sinkeviča, u režiji Gorana Golovka.
Glazbeni program obilježit će nastupi pet velikih orkestara: HNK Split, Simfonijskog orkestra HRT-a, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Makedonskog nacionalnog jazz-orkestra i Orkestra HRM. Uz njih, nastupit će i ansambli Lado te Folklorni ansambl Jedinstvo, kao i niz manjih glazbenih sastava.

U dramskom programu, uz premijere, publiku očekuju i brojne reprizne i gostujuće predstave, poput Dugog putovanja u noć Eugenea O’Neilla u izvedbi HNK Ivana pl. Zajca, monodrame Zapisi iz nevremena Trpimira Jurkića, Visibabe Lane Barić, Ostatka života Lade Bonacci, Dalmatinske kuhinje Hrvoja Korbara, te Shakespeareovog Hamleta u režiji Ivana Lea Leme.