STUDIO -21- Otvorenje izložbe 'Navigando' Vedrana Karadže Tabulova

Otvorenje izložbe 'Navigando' Vedrana Karadže Tabulova održat će se u srijedu, 15. siječnja u 20 sati u galeriji Studio -21-. Izložba ostaje otvorena do 4. veljače 2025. godine.

Radno vrijeme galerije je od ponedjeljka do petka 15.00-21.00 sati te subotom 9.00-21.00 sati.

Iz predgovora

'Vedranu Karadži Tabulovu, umjetniku s velikim umjetničkim genius loci – nabojem rodnoga Splita i Drvenika Velog u kojem uglavnom živi i radi, njegova Radionica mnogo je više od gologa alata u njoj: ona je njegovo gnijezdo, skladište i atelier, u kojem on misli i oblikuje formu oduzimajući skupljenim predmetima dio njihove prirodne morfologje da bi im udahnuo novi život i dao drukčiju bit, te novi smisao čija slojevita znakovnost i skrivene poruke, aluzije i primisli duboko participiraju (na posve novoj razini) u sasvim novoj i drukčijoj realnosti, koja se izričajem i strukturalnošću u cijelosti ogleda u koorinate naše fragmentizirano-pluralne suvremenosti. Tijekom godina mijenja se općenito odnos prema kulturnom i kulturološkom ozračju pa tako i prema predmetima koji su se rabili i potom pohabani odbacili. No, skup pojedinačnih predmeta uvijek ostaje nepresušan izvor zanimljiv za rekonstrukciju stilova življenja, za shvaćanje socijalnih, kulturnih i duhovnih dimenzija, ali i za umjetničke interpretacije.

Vedran Karadža Tabulov posve je zaokupljen recikliranjem i radovima na skupljenim predmetima koje bira, kako kautor sam kaže, među 'drvom, metalima, kamenom, betonom, konopom, tkaninom, staklom, kostima, zemljom, bezvrijednim i antiknim, starim i novim, svojim i tuđim uspomenama, sitnim i masivnim, sintetičkim i organskim, grubim i preciznim, crnim, crvenim, plavim, žutim, medenim, zelenim', pronađenim ili kupljenim potrošenim materijalima (brus, kanela…), uzgajanim, odrvenjelim komadima biljaka (špice od tikve… i biljni otpad je repromaterijal). Njihovim kolažiranjem prepravlja ih u umjetnička djela kojima iskazuje svoj tok svijesti, svoja stremljenja uspostavi ravnoteže između svijeta u kojem živi, nerednog i destruktivnog, i svijeta koji želi živjeti, 'u osnovi uvijek promjenjivog ali temeljenog na pretpostavkama zbližavanja, prožimanja i spajanja, težeći skladu dijelova i cjeline', Vedran Karadža Tabulov duboko je svjestan ponora vremena u kojemu živimo. U tom smislu njegov radovi - assemblage – izborom odbačenog i sakupljenog i slaganjem u kompoziciju (Karadža Tabulov spaja naizgled nespojivo) prolaze proces metamorfoze iz banalnog u 'osviješteni' i resementarizirani oblik pri čemu su cerebralna i ontološka dimenzija stvaralačkog procesa i djela posebno naglašene. Uključivanjem odbačenih predmeta u tkivo skulpture i dekoriranjem posegnuo je za njihovom revitalizacijom, vraćajući im dostojanstvo i produžujući im život.(...)', iz predgovora dr.sc. Danke Radić.

Biografija umjetnika

'Kažu da sam iz Splita. Sigurno zato što sam 28. travnja 1977. tu rođen, odrastao, završio male škole i proveo najveći dio života.

Kažu i da sam umjetnik. Mogu se složiti, a i ne moram, ovisno da li u prilog tome govori podatak da sam 2002. diplomirao kao slikar – grafičar i likovni pedagog, na ALU u Širokom Brijegu, činjenica da redovito izlažem likovna ostvarenja i da od tog svog proizvoda živim, članstva u HDLU, HZSU, LIKUM-u i tako dalje, ili pak što idem svojim putem, razvijam opći talent, upoznajem svijet i sebe kao njegov integralni dio, jer radim na neizvjesnom projektu održivog života sa što više sreće, ljubavi i istinskog ostvarivanja vlastitih izbora, jer sam zadovoljan onim što jesam, što mogu i imam, i da mi je, težeći uvijek boljem, tako lakše živjeti i voljeti ono što me preokupira.

Kažu još i da sam otočanin, a to vjerojatno zato što je glavnina toga čime se bavim na relaciji Veli Drvenik – Solin – Split, ali i šire, kada me put uputi. U kontekstu te dvije zadnje definicije kažem da se moj dosadašnji životni, estetski i donekle etički i filozofski iskaz može identificirati kroz kreativno djelovanje i igranje igre, preoblikovanje dijelova i svojstava materijalnog svijeta i njegovih značenja, gradnjom asamblagea i skulptura, i to isključivo na otoku, a sve simultano, no i pomalo aritmično sa istraživanjem kroz grafičke tehnike dubokog i visokog tiska. Težim ravnoteži i harmoniji, pa apstraktnu bit svojeg zvanja balansiram s konkretnim intervencijama u otočkom ambijentu, koji mami i potiče, gdje obnavljam, revitaliziram, sadim i uzgajam. Godišnja doba tako prožimam s hermetičnostima ateliera, a moja aktivnost na otoku se udvostručuje. Moj svjetonazor uglavnom se uvijek očitovao kroz ostvarenja koja slave, iskazuju poštovanje i divljenje. U tom smislu, estetika mi je bila najvažnija. To se polako mijenja. Nameću se i druga pitanja. Ali ne prevladavaju.

To što sam ove struke u mojem slučaju fino se podudara s činjenicom da je moj afinitet, posao, poziv, izbor, ujedno i moj život. I uz nešto podnošljivih oscilacija, uvijek bi bivao vraćan u taj svoj život.

Neka tako bude i nadalje.'

Izložba je organizirana uz podršku Grada Splita, Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture i medija RH.