SPLIĆANI VANI VS. STRANCI U SPLITU 'Iz Australije bih ovdje prenijela red, rad i disciplinu'

Fotogalerija (17)

U Australiji, jedinoj državi kontinentu smještenome na samom jugu našeg planete, danas je oko 250.000 Hrvata, a nekoć je jedna od njih bila 56-godišnja Roža Jukić, djevojački Župan, majka dvoje odrasle djece koju smo intervjuirali u serijalu članaka 'Splićani vani vs. stranci u Splitu' u sklopu projekta 'Naš grad 2025.' 

Iako je rođena u Zadru, već godinama živi u Splitu pa možemo reći da je naša, domaća. U Australiju, točnije grad Sydney odvela ju je ljubav prema pokojnom suprugu koji je ondje živio, kojeg je upoznala u domovini za vrijeme njegova odmora u hrvatskom mjestu iz kojeg oboje vuku korijene. Otišla je 1990. te se u Australiji bavila ugostiteljstvom radeći u Hrvatskom klubu u sydneyjskoj četvrti Punchbowl. Vrlo brzo, četiri godine poslije vratila se u Hrvatsku, svoju domovinu. Rijetki bi to danas napravili, danas kad se trend iseljavanja sve više primjećuje, pogotovo se mnogi na ovaj postupak ne bi odlučili u poratno vrijeme pa smo željeli znati zašto se ona odlučila vratiti sa svojom obitelji.

Roža sa suprugom

– Muž i ja oduvijek smo se htjeli vratiti u Hrvatsku, pogotovo nakon osnutka samostalne države jer su tu naši korijeni i gajili smo veliku ljubav prema 'Lijepoj Našoj.' Naša kćer se rodila u Australiji, pri povratku je imala svega četiri godine dok sam ja tada bila trudna. Tako je sin rođen u Hrvatskoj – otkrila nam je.

Nakon toliko godina života ovdje morali smo Rožu upitati i je li se razočarala nakon dolaska u Hrvatsku ili još uvijek dijeli isti entuzijazam.

– Ako govorimo o životu u Hrvatskoj, on je zaista lijep i ugodan i nisam požalila, ali Australija je i danas sređenija u svakom smislu. Tamo uvijek ima posla za onoga tko želi raditi pa se može i u ekonomskom smislu lagodnije živjeti. I u isplati plaća se ove dvije države razlikuju jer se u Australiji plaće izdaju tjedno, a ovdje mjesečno. Na primjer u Australiji sam već s tjednom plaćom mogla poplaćati određene račune – istaknula je.

Budući da još uvijek ovdje radi u ugostiteljstvu te kao i onomad u Australiji, željeli smo saznati više o radničkim pravima u Australiji te razlikama u standardu u odnosu na Republiku Hrvatsku.

– U Australiji čovjek radi i zna za što radi, ima veća prava dok u Hrvatskoj nije lako naći posao i kad ga se nađe, treba ga čuvati. Također, tada su u Australiji baš oni koji su radili fizičke poslove zarađivali više u odnosu na uredske poslove, a ovdje je obratno jer uglavnom su uredski poslovi bolje plaćeni, a fizički gledano ne zahtijevaju toliko napora. Nisu ni plaće ovdje osobito velike, a troškovi života sve su veći. Svakako bi nečim pa i boljim plaćama trebalo potaknuti mlade da ostanu u domovini jer se vidi da sve više odlaze. Ni umirovljenici nemaju neke privilegije, naprotiv, rade cijeli život, a mirovina je jako mala. S druge strane, u Australiji postoji i 'Superannuation' u sklopu kojeg ti poslodavac odvaja dio zarade, a koji možeš podići nakon umirovljenja. Ovdje pak skoro pa više i nema srednje klase, ili imaš ili nemaš. Zato bih voljela iz Australije ovdje 'prenijeti' upravo red, rad i disciplinu, a iz Hrvatske u Australiju naše gostoprimstvo, kulturu i znanje – objasnila je naša sugovornica.

Dotakli smo se i nekih 'ugodnijih' tema poput hrane te zatražili Rožu da usporedi čija je ponuda veća i kuhinja ukusnija.

– Što se tiče hrane, Australija ima jako ukusnu i primamljivu hranu. Imaju velik izbor morskih plodova, mesa, steakova, ramsteka. Imaju i dobru janjetinu i svinjetinu, dok mi imamo količinski manji izbor, ali manje je slađe. Uz to imamo čistiji zrak, sunce koje 'ne sija isto' u Australiji, more, a ni hrana ti nije tako ukusna kad nisi u svojoj domovini – naglasila je.

Kad netko spomene Sydney, svima na pamet uglavnom padne Opera House, ali i prekrasna kilometrima duga plaža Bondi, no izgleda da su njihove plaže i ocean ipak samo oku ugodni.

– Naoko su plaže lijepo uređene i pozivaju te da se okupaš u oceanu. Pješčane su, ali valovi su veliki, postoji opasnost od napada morskih pasa i otrovnih meduza. I sama sam doživjela jedno neugodno iskustvo pri ulasku u ocean jer nisam shvatila da su struje tako jake i da nose meduze koje te na brzinu opeku. Cijelu noć sam se češala jer sam dobila osip, a kasnije je nastupila i bol tako da sam čak završila na hitnoj pomoći. Nakon što sam dobila lijek, brzo je prošlo – napomenula je naša povratnica.

Roža na plaži u Australiji

Kako je Hrvatska na sjevernom dijelu Zemljine polutke, a Australija na južnom, ovisno o Zemljinom gibanju oko Sunca, ove dvije države nikad nemaju ista godišnja doba zbog čega Australci Božić i Novu godinu slave usred ljeta. Zato smo jednostavno morali pitati Rožu kako je to doživjela na osobnom nivou.

– Priznajem da mi je malo bio čudan taj Božić na australski način jer sam do tada Božić slavila na naš tradicionalan način uz peku, roštilj i sarmu pa i iščekujući snijeg koji je u ono vrijeme bio češći. U Australiji je skroz drugačije. Ideš na plažu i kupaš se i nemaš onaj pravi doživljaj Božića, barem ne na način na koji smo mi ovdje naučili. Ipak, isto je lijepo iskustvo. Samo nije baš najljepše jesti hranu poput sarme, paprike i sl. jer je to tipično 'zimska' hrana i nije namijenjena za jesti na 40 stupnjeva, no navikneš se – kazala je smiješeći se.

Roža s kćeri Anitom

Saznali smo malo više i o Australcima, ali i hrvatskoj dijaspori u Australiji.

– Australci su dobri ljudi. Ima ih svih nacija jer je to inače 'useljenički kontinent.' Mi kao zajednica Hrvata smo opet imali svoje utočište poput hrvatskih crkava, klubova i škola. Tamo često organiziraju razna događanja, možda i više nego mi danas u svojoj domovini. Zaista vole Hrvatsku, poneki pokazuju i veću dozu domoljublja od nas ovdje. Za mene je cijelo iskustvo ispočetka bilo čudno pa i onaj prvi posjet hrvatskom klubu. Pri ulasku u njega potreban je potpis koji potvrđuje da ste porijeklom Hrvat/ica jer ne može ući baš svatko. To mi je bilo malo čudno jer si u Hrvatskoj mogao i danas možeš ući u razne zajednice, gdje god želiš – izjavila je Roža. 

Stipe Mesić stigao na večeru Hrvatskog kluba

Uz dijasporu mnogi vežu pojam 'domoljublja,' no mi smo htjeli otkriti idolizira li dijaspora pomalo našu državu.

– Ispočetka su se Hrvati čvrsto držali svojih zajednica dok danas mislim da prihvaćaju i tuđu kulturu. Kad govorimo o idoliziranju Hrvatske, neki to čine, neki ne, ali je zanimljivo da sam prije osjetila diskriminaciju od 'svojih' jer kao 'došla sam iz Jugoslavije.' Uvijek bih im odgovorila i rekla da nisam došla iz Jugoslavije, nego iz Hrvatske. Od stranaca nikad nisam doživjela ništa neugodno, dapače imali smo baš simpatične susjede, prave Australce, a i drugi ljudi su bili pristojni. Vidjela sam i domorodce, Aboridžine koji su samo druge boje puti. U konačnici svi smo mi od krvi, kože i mesa – naglasila je Roža.

Za kraj smo je upitali koji je grad najljepši u Australiji, ali i bi li se ikada vratila tamo živjeti za stalno.

– Po meni je najljepši grad Sydney. Glavni grad Canberra isto je uređen i nastanjen, ali Sydney je poseban. Najviše su me očarali Harbour Bridge i Opera House. Taj prvi susret s takvim znamenitostima bio je jednom riječju 'vau.' Imam želju jednog dana ponovno se turistički vratiti jer je zemlja prekrasna i zakonski uređena, dosljedna u pravilima. Htjela bih vidjeti ponovno mnogu rodbinu, prijatelje i kumove. Ipak, ne bih više išla živjeti vani jer, kako mnogi kažu, 'gdje si rođen, tu najviše i voliš biti' – konstatirala je naša povratnica.