GALERIJA UMJETNINA Ivo Tijardović - figura hrvatskog Art décoa
Izložba se otvara u subotu
U splitskoj Galeriji umjetnina u subotu, 5. travnja u podne, otvorit će se izložba 'Ivo Tijardović - figura hrvatskog Art décoa. Autor izložbe je Josip Belamarić, a kustosica Jasminka Babić.
Povodom 130. obljetnice rođenja najpoznatijeg splitskog skladatelja Ive Tijardovića Galerija umjetnina organizira izložbu manje poznatog dijela Tijardovićeva opusa - njegovih likovnih radova. Izložba Ivo Tijardović – figura hrvatskog Art décoa nam kroz izbor od preko stotinu i trideset crteža, grafika, dopisnica i naslovnica notnih izdanja po prvi puta u ovom obimu predstavlja Tijardovića kao izuzetno zanimljivog vizualnog umjetnika. Odabir umjetničkih djela i knjižne i arhivske građe prikupljen je iz fundusa Galerije umjetnina, Hrvatskog glazbenog zavoda, Zbirke scenografskih i kostimografskih skica HNK u Zagrebu koja se čuva u Muzejsko kazališnoj zbirci Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i iz Grafičke i Glazbene zbirke Sveučilišne knjižnice u Splitu, Zaklade Karlo Grenc iz Splita i iz privatnih zbirki.
Tijardovićev likovni opus je po prvi put cjelovito vrednovan u knjizi Duška Kečkemeta 'Nepoznati Tijardović: likovno stvaralaštvo najpoznatijeg splitskog skladatelja' objavljenoj 2012. godine (Naklada Bošković – Split i Zaklada Karlo Grenc Split) ali je široj javnosti i dalje gotovo nepoznat. Izuzetno vrijedni likovni radovi Tijardovića iz 1920-ih godina dugo su bili zanemareni u širim pregledima umjetnosti tog razdoblja i ostali su nezasluženo u sjeni njegova skladateljskog rada.
Likovne početke Tijardović je razvijao u Splitu čija je tadašnja likovna scena bila dinamična i raznolika, oblikovana umjetnicima poput Emanuela Vidovića, Ignjata Joba, Ivana Mirkovića, Angjela Uvodića i dr., među kojima se mladi Tijardović isticao specifičnim Art-déco stilom. Ilustracije je objavljivao u bečkoj macchietističkoj reviji Faun, u časopisima i novinama Svijet, Jutarnji list, objavljivao je i u Duji Balavcu i dr. Ranih 1920- ih je niz tematski zaokruženih serija crteža objavio i u formi dopisnica koje se odlikuju virtuoznim crtežom i smatraju se ponajboljim Tijardovićevim likovnim ostvarenjima.
Druga vrijedna cjelina Tijardovićeva likovna opusa je grafička mapa Macchiette koja je objavljena u nakladi od samo deset primjeraka, a koju je u izlogu knjižare Jurić izložio 1923. godine. Uz originalne skice za scenografije i kostime, izložba donosi kao posebnu cjelinu i izbor Tijardovićevih ilustriranih naslovnica notnih izdanja koji predstavljaju uistinu značajna ostvarenja u povijesti tog žanra hrvatskog dizajna.
Ivo Tijardović (Split, 1895. – Zagreb, 1976.)
Ivo Tijardović je hrvatski skladatelj rođen 18. rujna 1895. u Splitu. Glazbenu poduku započeo je u Splitu gdje je učio od Josipa Hatzea, Armanda Meneghella i Antuna Dobronića. Nakon položene mature na splitskoj Velikoj realki, mobiliziran je u Veliki rat, da bi prebjegao u talijansko zarobljeništvo, a potom 1918. otišao na Solunski front. Nakon rata upisuje studij arhitekture u Beču, nastavlja glazbeno obrazovanje, a financira se ilustracijama u humorističkom listu Faun, u časopisu Wiener Mode, kao i suradnjom s izdavačkom kućom Mozarthaus za koju je oblikovao naslovnice notnih izdanja za Edition Slave.
Godine 1921. napušta Beč i odlazi u Zagreb gdje pohađa Dramsku školu Hrvatskoga narodnog kazališta na kojoj diplomira 1922. godine. Vraća se u Split i radi kao scenograf i dirigent u Narodnom pozorištu za Dalmaciju. Iste je godine izvedeno prvo njegovo veće djelo – opereta Pierrot Ilo. Objavljuje karikature i ilustracije u Jutarnjem listu, Politici, DujiBalavcu. Godine 1923. u izlogu knjižare Vinka Jurića izlaže grafičku mapu Macchiette.
U siječnju 1926. u Splitu je prvi put izvedena Mala Floramye, dok je praizvedba Spli'skog akvarela održana 1928. godine. Od 1929. do 1933. zajedno s muzikologom Pavlom Markovcem vodi glazbeni odjel tvornice gramofonskih ploča Edison Bell Penkala u Zagrebu. Godine 1933. izabran je za ravnatelja Gradske opere i operete u Splitu, a 1939. sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu, čiji je upravitelj do 1941.
Tijekom Drugoga svjetskog rata aktivno sudjeluje u NOB-u, a i član je raznih umjetničkih i političkih organizacija. Nakon oslobođenja Splita imenovan je intendantom Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske za Dalmaciju u Splitu, u kojemu formira simfonijski orkestar. Godine 1945. odlazi u Zagreb gdje radi kao intendant Hrvatskoga narodnog kazališta do 1949. godine, predsjednik je Hrvatskog glazbenog zavoda do 1952. godine, a direktor Državnog simfonijskog orkestra do 1954. godine. Skladao je glazbu za različite izvođačke sastave (orkestralnu i komornu glazbu, solo pjesme, zborove) te filmsku glazbu, no primarno su polje njegova skladanja ostale glazbeno-scenska djela, posebno operete.
Osim opera Dimnjaci uz Jadran (1951.), Marko Polo (1960.) i Dioklecijan (1969.), mjuzikla Katarina Velika (1960.), glazbene komedije Doživljaj u Šangaju (1937.), scenske glazbe za Juditu M. Marulića (1940.) i Ribarske svađe C. Goldonija (1956.), skladao je osam opereta, od kojih su Mala Floramye (1926.) i Spli'ski akvarel (1928.) postigle najveći uspjeh. Godine 1970. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Preminuo je 19. ožujka 1976. u Zagrebu.
Izložba je organizirana kao di manifestacije 'Godina Ive Tijardovića i Jakova Gotovca', kojom Grad Split obilježava 130 obljetnicu rođenja ova dva velikana.
Ulaz na izložbu je slobodan.
