U srcu Splita, u kvartovima podno Marjana, šepure se raskošna perja, dok se u tišini jutra razliježe prepoznatljiv, prodoran krik. Neki će na to zakolutati očima, poželjeti još koji sat sna, no većina Splićana i gotovo svaki znatiželjni turist složit će se splitski paunovi su prava gradska atrakcija.
Ove prekrasne ptice, s perjem koje sija u nijansama plave, zelene i zlatne, kao da su izašle iz neke bajke i preselile se u mediteranski raj. Nije rijetkost da ih se vidi kako mirno šeću ulicama, prelaze cestu uz samu crkvu, zaustavljaju se pred kućama i – poziraju. Upravo tako, poziraju, bez straha i žurbe. Jedan takav gordi ljepotan spremno je stao pred objektiv u dvorištu, točno ispred limuna koji je posadila moja žena - kao da zna koliko savršenu kompoziciju time stvara.
lako je sezona parenja već odavno završila, a mali paunići već izlegnuti i razigrani, ovaj se paun ne predaje tako lako. Rasprostro je svoje perje kao lepezu, zablistao na suncu i s potpunom ozbiljnošću krenuo u zavođenje - možda iz navike, možda iz ljubavi, a možda zato što zna da ljepotu treba stalno pokazivati.
I dok se u ranim jutarnjim satima s prozora mogu čuti komentari poput: 'Ajme, opet je započeja s koncerton!', mnogi ipak ne mogu odoljeti njegovoj eleganciji i gracioznosti. Turisti zastaju, vade mobitele, djeca mašu, a on - kraljevski i ravnodušan – nastavlja svoj ples.
Splitski paunovi nisu samo ptice. Oni su gradski likovi, umjetnici u pokretu, zaštitni znak jednog posebnog dijela Splita. Oni su spoj prirode i urbanosti, slobode i rituala. U svijetu brzine i buke, oni donose nešto neočekivano - dašak divljine, šapat ljepote i podsjetnik da život, baš poput njihova repa, ima mnogo slojeva i boja.
Sretno mu bilo u zavođenju, jer Split bez pauna ne bi bio isti Split.