FOTOGALERIJA Korizmena rekolekcija svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije -2025.
U marijanskom svetištu Vepric
Korizmena rekolekcija svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije, na kojoj se u zajedništvu s nadbiskupom Zdenkom Križićem i nadbiskupom u miru Marinom Barišićem okupilo oko 150 svećenika, održana je u srijedu, 12. ožujka, u marijanskom svetištu Vepric.
Susret je započeo zajedničkom pjevanom molitvom Srednjega časa u kapeli Milosrdnog Isusa. Potom je uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je održao don Ivica Raguž, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, i tom prigodom okupljenima ukazao na opasnost mlake osrednjosti koja često zahvaća svećenike. Potaknuo je braću da mole novu snagu Duha Svetoga koja će ih osloboditi napasti mlake osrednjosti, a u tome im može pomoći molitva Gospodnja koju bi, u ovoj korizmi, trebali otkriti kao oružje protiv poroka. Pojašnjavajući molbenice Gospodnje molitve istaknuo je kako 'Oče naš koji jesi na nebesima' redovito podsjeća na to kako su svi oni izgubljeni sinovi koji su sagriješili protiv nebeskog Oca.
Nadalje 'sveti se ime tvoje' zaziv je uperen protiv oholosti, grijeha u kojem sebe smatram višim od drugoga, a sv. Pavao potiče da druge smatram višima od sebe. Zaziv 'Dođi kraljevstvo tvoje' usmjeren je protiv zavisti, razarajućeg grijeha u kojem dobra koja imamo pripisujemo sebi umjesto Bogu, a onaj koji ovako moli želi da kraljevstvo Božje dođe kod svakoga čovjeka i da svatko bude spašen. 'Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji' zaziv je koji nas poziva da se borimo protiv srdžbe i sve što nam se događa prihvatimo kao volju Božju. Zaziv protiv lijenosti je 'kruh naš svagdašnji daj nam danas' i svećenici su dužni moliti Boga za kruh njegove riječi i euharistijski kruh kako bi se mogli suprotstaviti svakom obliku potištenosti i tjeskobe hraneći se kruhom živim. 'Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ usmjeren je protiv škrtosti, a svi su pozvani biti velikodušni u materijalnom, a još više u praštanju prema onima koji su ih uvrijedili ili im nanijeli zlo da tako i sami mogu primiti oproštenje. Konačno „ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla' zaziv je protiv tjelesnih navezanosti i užitaka kako bi slobodni od neumjerenosti u jelu i piću te bludnosti mogli otkriti slatkoću Božje riječi.
Nakon nagovora svećenici su imali priliku za sakrament ispovijedi.
Radni dio rekolekcije, kojim je moderirao pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije don Edvard Punda, započeo je predavanjem 'Svećenik i krepost sućutnosti' koje je održao prof. dr. sc. Ivica Raguž, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakulteta u Đakovu. Progovorio je o sućutnosti, odnosno compassio - supatnji kao 'bolesti duše' koja nam je potrebna i čiji uzor imamo u Kristu koji plače nad Jeruzalemom. Supatnja je sveti nemir i taj nemir, odnosno tuga, znak su istinske supatnje i ljubavi prema bližnjem. Svećenik i biskup pozvani su moliti za svoje vjernike i u tom kontekstu supatiti znači uzimati grijehe svoje zajednice i smatrati ih svojima. Također su pozvani u supatnji optuživati sebe zbog grijeha svojih bližnjih te nositi patnje i slabosti duša koje su im povjerene.
Prvi uvjet supatnje jest razmatranje Kristove patnje, njegova križnog puta, a da bi čovjek bio u supatnji potrebno je svoje tijelo učiniti patničkim, odnosno pokorničkim. U tom smislu istaknuo je važnost posta i pokore: tijelo koje uživa, nije sposobno biti tijelo a onda ni duh koji supati. Supatnja je, nadalje, nošenje tereta svojih bližnjih i onda kada su u nečemu dobri ili bolji od mene te su u tome zaslužili sućutnost. Istinska supatnja mora doći iz srca, a onda ona rađa i izvanjska dobra djela. Supatnja je, nadalje, uvjet istinske kontemplacije i nje nema bez bolnoga srca zbog bližnjeg. Pozvani smo biti „gore“ u kontemplaciji, a 'dole' u supatnji koja je i lijek za nutarnje, duhovno zdravlje. Naime, njome izlazimo iz vlastite boli i tame te se usmjerujemo na tuđu bol i kroz supatnju s Kristovom i Gospinom patnjom možemo ozdraviti pa i u trenucima teške patnje. 'Čineći odmak od vlastite boli i misleći na bol drugih, postat ćeš duhovno zdrav', istaknuo je.
Time je supatnja i lijek protiv depresije. Nadalje je istakao da se do istinskoga navještaja dolazi tek u supatnji, odnosno kada propovjednik ne traži naklonost mnoštva i hvalu, nego uzdisanje bližnjih Bogu. Svećenik je onaj koji je pozvan čuvati sklad u svojoj zajednici a supatnja je upravo istinsko oruđe kojim čuvamo sklad time što ne napadam drugoga, ne tužakam, ne ogovaram, nego donosim mir ondje gdje su sukobi. Blažena Djevica Marija nas uči kako supatiti s Kristovom patnjom, a supatnja nas čini plemenitima. Nakon predavanja nadbiskup Zdenko Križić iznio je aktualnosti iz mjesne Crkve.
Posebno se razgovaralo o mogućim potrebama dodjeljivanja na upravljanje još jedne župe svećeniku koji je već župnik, o čemu su svećenici postavili više pitanja i dali svoje konstruktivne prijedloge.
Pastoralni vikar detaljno je predstavio hodogram po tom pitanju te upoznao okupljene s planiranim susretima na kojima će se dalje razmatrati to pitanje. Potom je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić uputio obavijesti iz Ordinarijata o proslavi blagdana sv. Dujma i slavlju sakramenta potvrde. Susret je završio zajedničkom molitvom Anđeo Gospodnji.