FOTO/VIDEO Predavanje o oholosti i poniznosti za rođendan Hrvatskog nadzemlja

Fotogalerija (20)

Korizmeni susret Hrvatskoga nadzemlja održan je treću srijedu ožujka u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa. Susret je nosio naslov 'Oholost vs. Poniznost', a gost predavač ovoga mjeseca bio je jedan od osnivača Hrvatskoga nadzemlja. Diplomirani teolog, član Božanstvene komedije i jedan od voditelja Hrvatskoga nadzemlja - Marin Periš. Na početku svoga gostovanja predstavio je oholost i poniznost. 

'Oholost je prvi od svih smrtnih grijeha, grijeh svih grijeha, majka svih grijeha. Iz njega proistječu svi ostali grijesi. Grešno stanje koje se protivi Bogu i njegovoj volji. Moje srce se odmetnulo od Boga i onda se razvija oholost. Ja sam uobražen i umišljen, gledam sebe većim od drugih i većim nego jesam. Sve gledam iskrivljeno uključujući i Boga', naglašava Marin. 

Poniznost se klasično u kršćanstvu gleda kao suprotnost oholosti. 

'Ako je oholost uzdizanje, onda je poniznost spuštanje. Zapravo, poniznost je gledati sebe ispravno. Kad sebe gledam ispravno, onda i sve oko sebe uključujući i Boga gledam ispravno. Oholost se gleda kao superlativ nečega i iznad svega, dok se poniznost gleda kao prizemljenost. Oholost je kad ja želim doći do sreće i ispunjenja, ne uz Božju volju nego oholo ili okolo', kroz smijeh govori predavač punoj dvorani u splitskom sjemeništu. 

Izvor oholosti je pobuna protiv Boga koja može i ne mora biti svjesna. 

'Ne želim da Bog upravlja mojim životom. Ja želim i imam svoje planove, šta će meni Bog!? Pobuna protiv toga da meni netko (Bog) određuje moje planove. Ja želim bit i producent i režiser i glumac, stvaram sebi svoj svijet. Rijetki kršćani priznaju da su oholi. Oholost je skrivena i to je njena najveća zamka. Potrebno ju je prepoznat. Poniznost je kad ne ističeš dobro. Oholost može biti i u trenutku kad ističeš svoje mane i slabosti. Ogovaranje u svome korijenu ima oholost koja se tako lukavo sakrila. Neman potpunog povjerenja u Boga nego se pouzdam u sebe - to je jedan od uzroka oholosti. Važan kriterij poniznosti je služenje. Koliko sam spreman ugasiti nešto u sebi poradi drugoga. U svijetu koji je ranjen grijehom, nemoguće je ljubiti bez žrtve', istaknuo je predavač. 

Prepoznati u drugima potrebe koje ja nemam, to je poniznost, dodao je. 

Plodovi oholosti su jad i čemer. Oholost uvijek od mene traži da budem u centru pažnje i svatko tko je u centru pažnje moj je suparnik. Oholost je najveći smrtni grijeh. Grijesi vezani uz tijelo (bludnost, neumjerenost, škrtost i slično) uvijek traže partnera, ali oholost ne može podnijeti partnera u grijehu. Oholica želi biti sam i jedini i u centru pažnje. Oholica stalno misli i razmišlja o sebi i nalazi se u svom svijetu, ne može biti opušten, to oholici bude teret. Poniznost vodi u slobodu: briga me šta drugi misle, oslobađa me od drugih obzira. Skloni smo osuđivati ljude kad padnu u razvrat i tu često padamo u grijeh oholosti. Grijeh oholosti dolazi iz dna pakla i baš je duhovan', rekao je. 

Oholost, smatra on, iskvari i ono dobro koje radiš. 

'Stalno ti nameće misli o tebi samome, oholost je skoncentrirana na sebičnost. Oholost nije vezana ni za materijalno ni za životinjsko u čovjeku. Crkva bi trebala biti primjer poniznosti, a svećenik treba odgajat za poniznost. Oholost ne može biti dobra ni opravdana, ali može donijeti dobre plodove. Ljudi koji su oholi koriste oholost da bi se obranili od drugih grijeha. Samopoštovanje je svijest o svojoj vrijednosti i dostojanstvu. Mi kao kršćani moramo imati svijest da smo Božja djeca i da smo neizmjerno lijepi i vrijedni', ističe Marin. 

Napominje da kada kršćani padnu u grijeh pa se čude kako se to njima moglo dogoditi, a zapravo im je Bog već oprostio. 

'Na takve i slične načine oholost se uvlači u naš život. Kad počnem svoju vrijednost mjeriti zaslugama: ako sam uspješan - vrijedim. To je znak da smo se udaljili od Boga. Samopouzdanje je vjera u vlastite sposobnosti. Onaj koji poznaje sebe samoga, poznaje sebe i svoje darove i talente, to je samopouzdanje. Problem nastaje kad precjenjujem svoje sposobnosti: kad znam da mogu, želim i hoću više. Biblija te potiče na djelovanje: u prispodobi o talentima ističe se da su oni koji su bili blagoslovljeni talentima samo iskoristili svoje talente. Mi ljudi kad djelujemo prepoznajemo svoje talente', rekao je on i dodao kako možemo mi puno više nego što mislimo, ali nekad se i precjenjujemo. 

'Treba realno vjerovati u sebe, biti baziran na stvarnosti. Svi smo mi oholi i svi se borimo s tim. Stalno moramo biti u formi u toj borbi, a formu postižemo tako što se predajemo Gospodinu. Trebamo se truditi, boriti, moliti i rasti s Gospodinom tako da možemo biti spremni i ostati na nogama kad dođu trenutci bolesti, patnje i boli. Poniznost započinje mišlju da ne postoji idealan život. Ako sam sa sobom planiram život, onda će mi takav plan pasti u vodu prije ili kasnije. Radite, činite i djelujte za Gospodina', zaključio je, a na kraju predavanja je poslao poruku mladima: 'Moli svaki dan. Nemoj Bogu ostavljat krajeve svoga vremena, davat mu mrvice sa stola. Redovita i temeljita ispovijed. Nemojmo tražiti razloge zašto se ne ispovijedamo. Vježbaj se u tome da su ti male stvari dovoljne. Imamo dovoljno toga da budemo sretni, ne nedostaje nam ništa. Posvijesti sebi i budi zahvalan. Poniznost nije poniženje. Poniženje koje dobijemo može biti put prema poniznosti. Poniznost nije pasivnost jer Krist nije pasivan. Kad Krist primi pljusku, Isus nije stao, napravio je prehrabru stvar: okrenuo je i drugi obraz. Isus je aktivan u tom trenutku: započinje molitvu. Zato: moli!'.

Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja održat će se drugu travanjsku srijedu 9. travnja u 20.30 sati u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa na temu ljubomore, a gost predavač bit će fra Mario Berišić.