O AUTORICI: Valérie Perrin (1967.) je francuska spisateljica, fotografkinja i scenaristica sa svojim suprugom Claudeom Lelouchom (1937.). Odrasla je u Burgundiji, u obitelji profesionalnih nogometaša. Budući da nije voljela školu, napustila je srednju školu u prvoj godini i otišla živjeti u Pariz gdje je radila povremene poslove. Prvi rukopis je poslala izdavačima na nagovor prijateljice tek 2014., a njen prvi roman, Les Oubliés du dimanche, (2015.) je dobio 13 nagrada, uključujući Chambéry First Novel Prize 2016, Chronos Prize 2016, Booksellers' Choice 2018, s prijevodima u Italiji 2016. i Njemačkoj 2017.
Njen drugi roman 'Svježa voda za cvijeće' je objavljen 2018. i također osvojio nekoliko nagrada, uključujući nagradu Maison de la Presse, koja nagrađuje djelo napisano na francuskom jeziku namijenjeno širokoj publici. S reizdanjem u mekom uvezu, naslov se pojavljuje 2019. na 6. mjestu najprodavanijih knjiga GFK/Weekly Books 8. Talijanski prijevod je najprodavanija knjiga u Italiji 2020. Roman su za kazalište adaptirali Mikaël Chirinian i Caroline Rochefort 2021.
Na europskim izborima 2019. Valérie Perrin se natjecala na listi kandidata Animalističke stranke, strankom koja se bavi zaštitom prava životinja. Kuma je skloništa za životinje, a ljudi koji tamo rade inspirirali su je da napiše svoj treći roman, Tri, objavljen u travnju 2021.
IZ SADRŽAJA: Violette Toussaint čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. S mnogo se ljubavi brine o groblju, a svakodnevicu joj ispunjavaju ožalošćeni posjetitelji i zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.
No, Violetteinu rutinu jednoga dana prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, malo-pomalo rušit će zid koji je Violette godinama pažljivo gradila oko sebe. Jer, i ona sama duboko u sebi čuva bolnu tajnu i nije sigurna je li spremna otvoriti svoje srce Julienu.
OSVRT: Vidjevši da već na koricama piše 'najljepši roman na svijetu' (Corriere de la serra) nasmijao sam se i rekao - e baš pretjeruju ovi marketingaši. No već dan nakon zadnje stranice nabavio sam jedan primjerak za poklon dragoj osobi. Knjiga u ovom trenutku na Goodreadsu, nakon više od 56.700 ocjena, drži nevjerojatan prosjek 4.28. Jer Perrin je ispisala doista izvrstan roman, kombinaciju ljubavnog, erotskog, trilera i misterija. Dakako, tu je u opasnosti da se ne svidi ljubiteljima čistih žanrova. No sve je to napisano uz nevjerojatno puno romantike i simpatične junake, meni više nego dovoljno. Roman teče od emocije do emocije, dok su posebna priča epitafi, vjerojatno pokupljeni s nadgrobnih spomenika.
Ne sumnjam da će opisani stil života s brojnim ljubavnim aferama, pa čak i nedopuštenim vezama, mnoge natjerati da zatvore stranice, no uz izvrsno vođenu radnju, kombinirajući prošlost i budućnost, roman se dotiče i mnogih stvari koje obično nazivam 'oscarovskom ček listom'. Tu su teme boli zbog smrti umrlih, nostalgije, sjećanja, nasilja u obitelji, djece u disfunkcionalnim obiteljima, udomljavanja djece, klasnih razlika, bračnih nespojivosti, prijateljstava... sve do odnosa prema prirodi, vrtu i životinjama. Bio sam povremeno u napasti da kažem - ima li toga previše, no roman je i dalje držao izvanrednu dinamiku i prepletanje romantičnih i tajnovitih trenutaka.
OCJENA: Kad netko iz priče kojoj je junakinja čuvarica groblja uz stranice pune citata koje govore o smrti, stalnih razmatranja pojma smrti i oko smrti, napravi roman koji uz brojne twistove, romantiku i ljubav u konačnici govori o svjetlu života, od mene zaslužuje puni aplauz i preporuku.