'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA Marina Vujčić zna kako napisati rečenicu, ali ne volim reality u knjigama

O AUTORICI: Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku, objavila više romana, a roman 'A onda je Božo krenuo ispočetka' je 2015. ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost. Za dramu 'Umri ženski' 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu 'Podmornica' istu nagradu 2017. godine. Na natječaju V.B.Z.-a i Tisak medije romanom 'Susjed' osvojila je nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015. Romani su joj prevođeni na strane jezike. Od 1. prosinca 2020. je ravnateljica Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split, živi u Segetu Gornjem.

IZ SADRŽAJA: U dnevničkim zapisima objedinjenima u knjizi 'Stolareva kći' pred nama se otvara svijet Marine Vujčić - intiman, prepun razmišljanja, sjećanja, traženja vremena za sebe i bližnje. Kako sama autorica kaže: 'Ovo je moj herbarij. Uberem svježu misao, nalijepim je na stranicu, obilježim datumom i zaklopim bilježnicu'. 

OSVRT: Marina Vujčić je jedna od rijetkih autorica čiju sam knjigu nakon prvih 100 stranica odložio na policu 'nedovršeno'. Bila je to 'Tuđi život', no sva sreća pa sam prije toga romanima 'Susjed', 'Pitanje anatomije' te epistolarnom koprodukcijom s Ivicom Ivaniševićem, 'Otpusnim pismom' bio oduševljen. I 'Stolareva kći' je umalo završila na polici 'ostavljeno', ali sam osjećao neku 'krivicu' za onaj prvi potez pa sam se prisilio čitati do kraja. Zašto prisilio? U knjizi, koja se sastoji od tri dijela, prvi dio 'Herbarij' je dnevnički 'reality' koji je Marina vodila još od 2012. Ponekad rečenica, ponekad dvije, nekad zapis iz knjige koju je pročitala ili osobno kratko liričko razmišljanje s puno lijepih metafora, baš kao dnevnik neke srednjoškolke uz atmosferu 'Pale sam na svijetu'. Ali ja ne gledam ni 'Big Brother', ni 'Farmu', ma niti jedan reality show i proučavanje njenog duhovnog razodijevanja mi je stvaralo izuzetno neugodan osjećaj. To su bili trenuci kad sam doista dvojio trebam li nastaviti, ma koliko god ga autorica objavila da bi se čitalo. Ne privlače me 'peep showovi' i pitanje je je li svaka autorska misao baš za knjigu, odnosno objavu. Dodatni problem je bio i što u tim godinama zapisa 2012.-2019. nigdje nije provirio osmijeh. Znam da su joj se događale privatne tragedije, ni sam nisam bio pošteđen pa mi je teško vjerovati da u štivo nije ušlo baš ništa što joj je u sedam godina dalo razloga za smijeh. Donekle sam odahnuo tek u drugom dijelu djela, opisu njenog boravka na Palagruži kad se u rečenicama osjeti sreća i zadovoljstvo koji su se protegnuli i na treći dio, njen novi život u Segetu Gornjem. Ali tada me počeo ljutiti toliko puta ponovljen stereotip. Iako sam ponosan Dalmatinac i rado ću ponavljati onu 'tko ovo more platit', nisam ljubitelj teza po kojima se u Zagrebu užurbano radi i samuje, a ovdje ustane kad hoćeš, malo pročeprka vrt pred kućom, nalije dec vina, ruča, čita i spava. I voila, riješeni su svi problemi. Lijepa je to reklama za zdravstveni turizam, no daleko od istine, a Marinina knjiga u konačnici sugerira baš to - preseli u Dalmaciju i riješi se stresa. Sorry, ima i ovdje ljudi pod naponom, i radnika, i škovacera, i podstanara, i prevaranata, i onih bez plaće... Nema svatko od nas smokvu i odrinu ispred kuće, pogled na zalaz sunca. Usprkos Marininom literarnom umijeću, sjajnoj lirici, dobroj ideji da umetne najdraže citate pojedinih autora, ovo nije knjiga koju bih ponovo čitao ili nekom poklonio. Ne mrzim ja tzv. lijepu književnost, Vujčić je profesionalka, nagrađivana autorica koja zna kako napisati rečenicu. Mnoge su njene misli metaforične, duboke i lijepe, baš kao i izabrani citati drugih pisaca, pa će sve to sigurno naći svoju publiku, no je li to bilo dovoljno za ukoričenje? Sva sreća pa je Marina u istom razdoblju stvorila, po meni, nekoliko sjajnih djela. 

OCJENA: Iz mog kuta su dvije zvjezdice za 'Stolarevu kći' sasvim pristojna ocjena koja ne odbija već govori - pročitajte, donesite svoj zaključak, a možda vas potakne da i sami počnete pisati.