'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA Ivaniševićev 'Ručak' treba servirati na ekrane!

SADRŽAJ: U srcu Dioklecijanove palače, blizu Peristila, leži mrtav rimski legionar. Nije ubijen nožem, mačem ni kopljem nego metkom. U ljetnom Splitu, koji puca po šavovima od turista, teško se i probiti do mjesta zločina, a identitet pokojnika je nepoznat. 

OCJENA ŽELJKA ERCEGA: Na dobro vam došla ova nova godina i nek vam je puna dobrih knjiga. Evo predlažem da u 2022. počnete bilježiti pročitane knjige npr. aplikacijom GoodReads i stavite sebi neki cilj. Uz dnevne obveze, posao i poneku TV seriju, moj izazov je uvijek 1,5 knjiga mjesečno, pa makar ga svaki put debelo premašio. Par stranica prije spavanja ili za doručkom, par stranica u čekanju prijatelja na kavi, ili autobusa, pred šalterima, ordinacijama opustit će vas više od stalnog skrolanja društvenim mrežama. I ne preskačite domaće autore, pogotovo spli'ske.

Ivica Ivanišević je Splićanin 's dna kace', moja generacija, išli smo u istu školu, čak i stanujemo na 200 metara udaljenosti, a ja sam tek prije par godina krenuo s čitanjem njegovih djela. Ni sam ne vjerujući da je to isti onaj lik s kojim sam svirao u bendu, ostao sam iznenađen kvalitetom i postao fan. U Timbru ću kadtad predstaviti nekoliko njegovih djela, pa iako police knjižara tek popunjava najnovija 'Ulica Ferde Pomykala 17', predlažem da se ipak dohvatite njegove 'Sutra je novi ručak', izdane krajem 2020.

Dok sam pisao osvrt, tri sam početne rečenice izbrisao. Jedna je žalila što nismo Amerika s producentskim kućama, druga što nismo četiri desetljeća unazad da počne snimanje novog dalmatinskog hita, a trećom sam psovao sve po regionalnom ključu jer... da smo samo 360 km sjevernije...

Prvi Ivaniševićev fetivi krimić je idealna podloga za 'Malo misto 2020.' jer to uopće nije krimić, već balada o Splitu i čovjeku koji i dalje ne prihvaća rezultate 'tranzicijske ofenzive', balada o današnjim vremenima, mentalitetu, duhovitim 'batudama', komunikaciji, podrugivanju, cinizmu, promatranju svega što nam se izdogađalo u proteklim dekadama te konačne presude - kad već ne možeš ništa učiniti, barem možeš nešto lipo izist.

Žanr krimić će sigurno privući brojne čitatelje, ali ovom romanu i doći glave, jer će mnogi očekivati pandan Jo Nesbou ili barem Agathi Christie, a Ivaniševića, koji je 'nota bene' diplomirao na temi detektivskih romana, zapravo krimi priča skoro pa ne zanima. Po običaju, on se bavi nekom malom epizodom tek da iscrta Dalmaciju.

U pohvalnom smislu reklo bi se da je ovo 'Smoje '20' ili 'Smoje 2.0' no to bi bilo nepošteno prema Ivici, koji nema 27 već 57 godina životnog staža i koji je s dosad objavljenim romanima stvorio prepoznatljiv stil, ponegdje osvojio i titulu jednog od naših najduhovitijih pisaca današnjice te zavrijedio da ga uspoređujemo jedino sa samim sobom. 

Dalmatinski humor je 'oružje', a u ovom krimiću je i zločin duhovito misteriozan, te samo način da upoznamo Homo Splićanina 60+ u novim vremenima. Dakako, kad tom junaku u par dodate mlađu Purgericu, onda dijalog pršti podbadanjima i zabadanjima, a vi u glavi jednostavno vidite prvu epizodu TV serije koja bi mogla prazniti ulice pa kao nekoć širiti dalmatinski šarm, humor, vic, riječ i duh po širim prostorima.

A tako nešto bi izuzetno dobro došlo svim TV programima, gdje su serije postale ili sitcomi ili mračne, depresivne, psihološki prenapregnute, tobože ozbiljne drame. Nigdje više nema normalne serije s duhovitim dijalozima.

Pa hoće li ovaj roman na ekrane? S obzirom na izvore financiranja i Dalmaciju koja je odavno ispala iz kolosijeka, sumnjam, ali... sutra je novi ručak. 

OPĆA PREPORUKA: U svakom slučaju - preporuka, ali ne ako vas zanima krimić. Samo humor, spiza i Split. 

OCJENA: Ako vam krimi radnja nije u fokusu, ocjena je čista petica. U odnosu na Ivaniševićeve prethodne romane, 'ručku' bih ipak dao četvorku. Naprosto, jer su mi oni drugi draži.