'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Životne vrijednosti kroz prošlost, sadašnjost i budućnost

O AUTORU: Anthony Doerr je američki pisac, rođen 1973. u Clevelandu, Ohio, diplomirao povijest na Bowdoin College u Brunswicku, Maine, te magistrirao likovne umjetnosti (MFA) na Sveučilištu Bowling Green.

Doerr je objavio tri romana, jedne memoare i dvije zbirke kratkih priča. Godine 2010. nagrađen je Guggenheimovom stipendijom, koja se dodjeljuje onima koji 'pokazuju iznimnu kreativnu sposobnost u učenju i umjetnosti'. U prošlosti su je dobili i John Updike, Kurt Vonnegut i Saul Bellow. Doerr kaže da mu je trebalo 10 godina da napiše roman 'Svjetlo koje ne vidimo', objavljen 2014., a koji je dobio Pulitzerovu nagradu za fikciju 2015. i bio na popisu bestselera 'The New York Timesa'. Osim pisanja i objavljivanja knjiga, Doerr je radio kao profesor na MFA programu kreativnog pisanja Boise State University, a piše i kolumnu o znanstvenim knjigama za 'The Boston Globe', kao i za online publikaciju 'The Morning News'. Doerr trenutno živi u Boiseu, Idaho, sa suprugom i sinovima blizancima.

IZ SADRŽAJA: Ana i Omer djeca su sa suprotstavljenih strana opsade Konstantinopola 1453. Idealistični tinejdžer Seymour i Zeno, ratni veteran u svojim osamdesetima, žive u suvremenom Idahu. Konstance je djevojčica iz budućnosti, a jedini svijet koji poznaje jest svijet interstelarnog broda. Spojeni drevnim tekstom, oni su nezaboravni junaci ovoga romana, sanjari i autsajderi koji uspijevaju pronaći snagu i nadu i u najtežim vremenima.

OSVRT: Doerrov roman 'Svjetlo koje ne vidimo' ulazi u one koje vrijedi posjedovati u svojoj biblioteci, a ovo je za mene još jedno njegovo remek djelo. Apsolutno fantastično.

Vjerujem da nije lako početi pisati djelo nakon što osvojiš vrh, nakon što potpuno zasluženo primiš Pulitzera za 'Svjetlo koje ne vidimo'. Utoliko sam ostao zbunjen prvim stranicama.

Krene pet šest potpuno nepovezanih radnji, posve samostalnih romana iz potpuno različitih razdoblja (opsada Konstantinopolisa, Tursko carstvo, današnji Idaho, svemirska raketa iz budućnosti, pa Korejski rat...). U sve to ulijeće neko grčko pismo, prepjevi Odiseje, antička bajka... sve skupa suludo i dovoljno razloga za nervozno odbaciti, osim što su opisi nevjerojatni, rečenice predivne i kupaš se u metaforama te u izvrsnom prijevodu.

Kako vrijeme odmiče, hvataš ritam, navikneš se na čitanje '5 u 1' i nisi više siguran želiš li što brže doći do nastavka prekinutog 'romana' ili da ne prekidaš dio koji čitaš. A u sve to Doerr umiksava probleme svih vrsta: ekološke, tehnološke, psihološke, etnološke, odnosno poruke o pravim vrijednostima života. Potom smanjuje broj paralelnih radnji s pet na tri, te na kraju otkriva čemu sve to.

Da se radi o filmu rekao bih da je rađen po Oscarovoj 'check listi', jer nema čega nema u knjizi, a svaki je lik fantastično opisan. Ovako ne sumnjam da će pokupiti brojne književne nagrade, a uspijete li proći prvu polovicu knjige - i vas osvojiti.

OCJENA: Iako mu je 'Svjetlo koje ne vidimo' iznad svega, i ova Doerrova nevjerojatna kombinacija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zaslužuje ogroman aplauz od najmanje pet zvjezdica.