O AUTORU: Alex Hay odrastao je u Cambridgeu i Cardiffu. Studirao je povijest, a doktorirao na temu ženske moći na kraljevskim dvorovima. Sluškinje su njegov povijesni prvijenac za koji je osvojio nagradu Caledonia za neobjavljeni roman.
IZ SADRŽAJA: Gospodarica kuće na katu priprema zabavu sezone. Sluškinje u prizemlju spremaju pljačku stoljeća. Plan? Uzeti sve…
Kad gospođa King, domaćica u najraskošnijoj kući u Mayfairu, nakon godina lojalne službe dobije otkaz, točno zna koga treba angažirati kako bi se osvetila. Na njezinu su popisu: kraljica crnog tržišta koja želi podmiriti račune, glumica koja čezne za veličanstvenom ulogom, krojačica koja sanja o boljem životu te prethodna domaćica, žena koja je predugo čuvala mračne tajne kuće u Ulici Park. Gospođa King smislila je jako odvažan plan, plan koji će ujediniti marginalizirane žene u noći veličanstvenog bala. A izvest će ga točno pred očima svojih bivših poslodavaca…
OSVRT: Ovo je još jedan roman koji se ekspresno pojavio u hrvatskom prijevodu. U Engleskoj je objavljen 4. srpnja, a 11. listopada u Hrvatskoj. Naravno da su knjige trajna vrijednost i da za dobre romane nikad nije kasno, no i dalje imam poseban gušt kad dobijem u ruke globalno recentno izdanje.
Za razliku od većine marketing trikova ovaj put bih podržao izdvojen komentar na koricama knjige: 'Spoj Downton Abbeyja i Oceanovih 8', s time da je po meni bliži Downtonu nego Oceanovima. Znam da je usporedba s Oceanovima tu samo zbog premise organizirane pljačke, ali da sve skupa nije iz kuta pljačkaša, tempo bi više nalagao poređenje s 'Midsomer Murders'. Dakle, Hay je ponudio manje trilera i napetosti, a više engleske 'fjaka' atmosfere.
Možda sam jedan od rijetkih koji nije odgledao kultni 'Downton Abbey' kad se pojavio, tek nekoliko epizoda ove jeseni, ali mi je pomoglo vizualizirati Hayovu atmosferu s engleskog imanja početkom XX. stoljeća. Kao u svakoj sapunici, i ovdje će doći do 'otkrića nenadanih odnosa' među likovima i iščekivanja kako će se spojiti neke tajne ili tko će biti izdajica. Možda je sve to premalo za današnji triler svijet, no ponavljam - razliku opravdavam drukčijim stilom, baš kao što drukčije ocjenjujem englesku i američku produkciju TV serija.
Mogao bih zamjeriti autoru da nema nekih velikih likova, povijesnih otkrića, dubokih poruka, da sam u vrtložnom ubrzanju pljačke pogubio konce i kako bih to volio vidjeti ekranizirano. Neki su rukavci mogli imati i dodatne, bolje ispričane priče. S druge strane, kao poborniku 'borbe za ravnopravnost spolova' bilo mi je drago čitati roman koji počiva na ženskoj 'kriminalnoj organizaciji', pa makar i u ovom lakoknjiževnom ritmu.
Po tko zna koji put ističem 'odjavne špice' na stranim izdanjima, zahvale koje pokazuju koliko se studiozno i ozbiljno pripremaju izdavački projekti, makar i s anonimnim imenima. U zahvali na tri stranice autor poimence spominje dvije izdavačke kuće i urednice, dvoje redaktora, pet korektora, tri osobe i cijeli odjel za autorska prava, brojne ljude iz odjela prodaje, odnosa s javnošću i marketinga u obje izdavačke kuće, osoblje za audio knjigu, produkciju, dizajnere naslovnica engleskih izdanja, nekoliko čitatelja ranih rukopisa... A tek onda prijatelje i obitelj. Da, ovo je onaj trenutak u kojem uvijek ukazujem na razliku hrvatskih i stranih izdavačkih pristupa autorima.
OCJENA: Već sam pisao da na moje dojmove često utječe atmosfera u kojoj čitam, nekad prethodno pročitani roman, a nekad, baš kao ovaj put, upravo odgledana TV serija. To nedavno gledanje 'Downton Abbeyja', a i činjenica da debitantskim autorima vrijedi ponekad dati kredit u ocjenama, pomogli su da 'Sluškinjama' umjesto realna tri, ipak dam četiri pljeska.