'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Vedra dalmatinska novela za ljetne dane

O AUTORU: Ante Tomić je rođen 1970. u Splitu. Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao profesionalni novinar.

Objavio je: Zaboravio sam gdje sam parkirao, priče, Književni krug, Split 1997; Hena com 2001. 2. prošireno izdanje.; Što je muškarac bez brkova, roman, Hena com 2000. (adaptirano za kazalište; snimljen film 2005., redatelj Hrvoje Hribar); Smotra folklora, feljtoni, Hena com 2001. Ništa nas ne smije iznenaditi, roman, Fraktura 2003. (adaptirano za kazalište; snimljen film 'Karaula', režiser Rajko Grlić); Veliki šoping, priče, 2004.; Klasa optimist, kolumne, Hena com 2004. Ljubav, struja, voda, telefon, roman, Jutarnji list 2005.; Krovna udruga i druge drama (Anđeli pakla), drame; s Ivicom Ivaniševićem, Fraktura 2005.; Građanin pokorni, roman, VBZ 2006.; Dečko koji obećava, kolumne; Europapress holding 2009.; Čudo u Poskokovoj Dragi, roman, Naklada Ljevak 2009.; Nisam pametan, kolumne, Naklada Ljevak 2010.; Punoglavci, roman, Naklada Ljevak 2011.; Veličanstveni Poskokovi, roman, Hena com 2015. Pogledaj što je mačka donijela, zbirka priča Hena com 2017.

Za novinarski rad dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva 'Marija Jurić Zagorka' za najbolju reportažu, te nagradu 'Kiklop' 2006, za zbirku priča 'Građanin pokorni'.

IZ SADRŽAJA: Na početku bijaše brodolom iz kojeg je jedan mladić jedva izvukao živu glavu nasukavši se na obali otočnog mjestašca poznatog po zaštitnici svetoj Margareti, zaduženoj za čudotvorno povećanje nataliteta. Ali ovdje su se onda i druga čuda dogodila, što u romanima Ante Tomića nije prvi put. Neki su se parovi čudom mirili, drugi čudom razdvajali, treći neočekivano smuvali, četvrti demantirali sve što smo o njima mislili. No ni to nije sve. Ćevapi su od nejestivih postajali sveti gral roštilja, zatvorske ćelije apartmani bez zvjezdica, magarci su oglašavali seksualne aktivnosti, Srbi i Hrvati dijelili postelju, Aco Stanković pojavio se na smokvi umjesto na televiziji, a jedno je ubojstvo stornirano nakon što je žrtva pronađena još zaljubljenija.

OSVRT: S Timbrom sam započeo o Božiću 2021. i eto, iz tjedna u tjedan, dogodilo se da, iako sam pročitao njegove najpoznatije romane, Tomića nisam stigao predstaviti ni kroz jedan rad. A bogme nije pomoglo ni to što je zadnju knjigu, 'Pogledaj što je mačka donijela' objavio još 2017.

Sedam godina poslije te izvrsne zbirke priča nije nikakvo čudo da je nova knjiga, 'Nada', na vrhu hrvatske top liste prodaje romana za svibanj i lipanj 2024. Ljeto je, autor je dalmatinski sinonim za dobar humor, a knjiga malena i idealna za plažu, čitanje u jednom danu.

Ovaj put se Ante odmetnuo iz domicilnih krajeva svojih dosadašnjih junaka, iz Dalmatinske zagore, i okušao u otočkoj atmosferi ponijevši i na nju bezgranično umijeće opisa lokalnog življenja. Življenja, kakvog pamtimo iz Malog mista ili festivalskih stihova, koji su, uz dijalekt, svojevremeno Dalmatincima služili kao međunarodna putovnica i svugdje dočekivani s veseljem i pozitivnim vibracijama.

U tu svrhu 'Nada' je pun pogodak, smijeh s povremenim žaokama na društvenu stvarnost je prava turistička pozivnica u dalmatinski mentalitet. Jer, na otoku, pogotovo u sezoni, miješaju se nacionalnosti, vjere, rase i kulture, a različitosti uglavnom služe za duhovita podbadanja. Sjajna je stvar da je roman odmah objavljen i u Srbiji, u izdanju Lagune, biblioteci 'Bez prevoda'. Ovakve bi knjige slobodno mogla poduprijeti i nacionalna turistička zajednica.

Priča ima sve što treba imati, izvrsne dijaloge, rečenice, ritam od ljubavne štorije do malih zapleta i puno humora. Oni koji stalno traže više poruke reći će da je dotakla probleme današnjih migranata, probleme oplodnje i religioznih odnosa, privatizacija, komercijalizacije svega, pa i policijskog zatvora u današnjim malim mjestima, dok će je mrgudi i ljubitelji 'cancel' kulture prozivati zbog izrugivanja, napasti stereotipe o tovarima i Dalmatincima. No, to je Antin stil i u kolumnama, duhovit i provokativan, za poznavatelje njegova rada ništa novo.

Moj je, pak, problem taj što sam, nakon toliko godina iščekivanja novog Tomićevog djela, želio punokrvni roman poput sage o Poskokovima, a ovo je tek slatka, zgodna, ljetna novela. Sam početak romana i izbjeglički brodolom su podupirali moje želje, no one su se brzo, također razbile o hridi. Onda sam svoja očekivanja povukao na rezervne položaje i rekao - a dobro, nedostaje nam i ovakvih, brzopoteznih priča, ovakve atmosfere i dobrog raspoloženja. Zar nije to ono što uvijek prizivam? Zar je u današnje vrijeme malo - znati nasmijati ljude?

OCJENA: Naravno da 'Nadu' treba pročitati, smijeha nikad dovoljno, no baš zbog letvice koju je Tomić postavio prethodnicama čini mi se da nam je, devet godina nakon 'Veličanstvenih Poskokova', ostao dužan. Imam dojam da će se većina čitatelja baš dobro zabaviti, ali 'Nadu' zaboraviti do jutra. U meni, pak, i dalje tinja nada da je ovo samo njegovo zagrijavanje za neki bogatiji roman, do kojeg neće trebati novih 7 godina čekanja.