'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Varaždinski 'Sedam' u rukama slikara

O AUTORIMA: Mihael Bađun (crtež i scenarij) rođen je 1996. godine u Varaždinu. Diplomirao je 2021. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Izlagao je na dvadesetak izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je Grand prix nagrade na 19. Erste fragmentima. Stripove kraće forme objavljuje u domaćim i stranim publikacijama, ilustrira naslovnice knjiga te je autor nekoliko murala. Član je HDLU_a. Živi i radi u Varaždinu.

Denis Vedak (scenarij) rođen je 1996. godine u Varaždinu. Diplomirao je 2021. godine na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ljubav prema filmovima i pisanju pojavila mu se paralelno s početkom studija. Iako inženjerske struke, film i pisanje ubrzo postaju vrlo bitan faktor u njegovom životu. Suorganizator je dviju izložbi stripa Abadon u galeriji Crta u Zagrebu i galeriji Zlati ajngel u Varaždinu. Živi i radi u Varaždinu.

IZ SADRŽAJA: Radnja Abadona prati Marina i Dejana, dvojicu policijskih inspektora u lovu na serijskog ubojicu, samoprozvanog Abadona - anđela bezdana.

Abadon je mračna, napeta priča o hladnokrvnom ubojici koji je brutalan, ali i neuhvatljiv. Kada grad zadesi novi mučan slučaj ubojstva, Marin odmah shvaća kako je riječ o ubojici koji je prije deset godina djelovao pa onda naglo nestao, ostavivši iza sebe više žrtava. Zvijer u ljudskom obličju kreće u novi, smrtonosni pohod, a istražiteljski dvojac nastoji mu stati na kraj i prekinuti psihopatove ubilačke namjere.

OSVRT: Rijetko pišem o stripu jer jednostavno ne dolazi do mene. Stripaši su neki svoj svijet, pa se i njihovi izdavači obraćaju isključivo uskoj publici, a daleko su ona vremena kad se stripove kupovalo uz novinu na kioscima po bagatelnoj cijeni. Da mali ima što čitat. Već sam u osvrtu na Persepolis plakao da je današnji strip preselio na posebne knjižarske police viših cjenovnih razreda, iako bih ogriješio dušu kad ne bih spomenuo gradske striparnice, poput splitskog Columba. Meni je ta oaza na dnevnoj ruti do ureda, pa se uvijek razveselim kad vidim neke nove klince kako sa sjajem u očima iz nje iznose stare roto romane Tex Vilera ili Zagora. 

Možda relativno novi izdavač 'Hrvatski autorski strip' također doprinese izvlačenju stripa iz ekskluzivnog geta, jer su se posvetili hrvatskim stvarateljima i ne bježe od news portala. Iz HAS-a su mi dostavili probne otiske svog novog izdanja, pa se nadam da ću i u nastavku imati priliku komentirati stripove u Timbru, a vas nagovoriti da se pokušate vratiti ovom mediju.

Spomenuo sam u osvrtu na Persepolis ono što je stripašima omogućilo prelazak iz kioska u knjižare, uvođenje pojma grafičke novele i onoga tko je zacementirao to 'pravo na ravnopravnost' - Spiegelovog 'Mausa'. I dok se 'Maus' ili 'Persepolis' s rudimentarnim crtežom, a jakom pričom mogu doista svrstati u novele, romani poput Bađunovog i Vedakovog 'Abadona' bi mogli ići u slikarske galerije. Jer, u 'Abadonu' je slikarski izraz ono što će opčiniti svakog čitatelja, pardon gledatelja, ovog noir djela. Bez obzira radi li se o širokom kutu ili detaljima, svaki od kadrova može biti poster ili umjetnička slika na zidu. Vjerujem da bi Bađun puno više zaradio prodajući ovaj album u dijelovima nego što će u slobodnoj prodaji, no za to još uvijek nije kasno.

Sam scenarij je zapravo najslabiji dio ovog albuma izvanrednih, umjetničkih slika. Bađun i Vedak kažu da su ga radili inspirirani američkim filmovima 'Sedam', 'True detektiv', 'Privedite osumnjičene', iako se meni više čini prepisan. Mnoge scene ili dijalozi hrvatskih policajaca djeluju umjetno, nespojivi s našom sredinom, bez obzira što su u crtežu sjajno ukomponirane pojedini varaždinski detalji u neimenovanom prostoru. Npr. kip Grgura Ninskog u jednom kadru.

OK, ne moram biti u pravu, nisam istraživao atmosferu u hrvatskoj policiji, ali mi se čini da nisu ni oni. Ali, gledao sam gore nabrojene filmove, kao i oni. Za protuprimjer, Novakove rudimentarne međimursko-policijske dijaloge u 'Slučaju vlastite pogibelji' sam odmah prihvatio kao realne, Ivaniševićeve dalmatinsko-policijske u 'Sutra je novi ručak' ili 'Ulici Ferde Pomykala 17' također.

Pretpostavljam da je problem u sedmogodišnjem nastajanju samog stripa i nevoljkosti da se kaže - danas smo odrasli, moramo ispočetka. Ono što zamisliš kao srednjoškolac dobro je tvojoj srednjoškolskoj publici, no za izlazak na veliku scenu ipak trebaš ponuditi original, počevši od samog naslova. Nešto čime ćeš se doista razlikovati. Kao što od ovakvih scenarija Hollywood puni tekuću traku raznih CSI ili triler filmova, tako i na Goodreadsu postoji bar sedam djela s Abadonom u naslovu priče. Znam, nije puno, ma bar naslov... Ovako kvalitetan crtež, slike, zaslužile su originalan scenarij. 

Može li se to napraviti u nastavku? Ljudi su otišli do Mjeseca, zašto bi scenarij bio problem? Pa Meksikanci i Turci su napravili industriju od toga da se iznenada pojavio sin iz prvog braka gej para ili unuka babine tetke, ili je već u sljedećoj epizodi oživio mali koji je ubijen sa 7 metaka u prethodnoj. Jer su svih sedam promašili srce, a arteriju zakrpao ilegalni doktor. Uz par boca žganice, i otpuštenih kočnica, uzrečice 'Čega se oči bojiju to roke fčeniju', pravi kreativac stvori originalni nastavak u 24 sata.

Bađun je već drugi autor za kojeg mi je drago da mu nije prihvaćena prvobitna želja. Baš kao što smo od Šorka dobili vrsnog književnika nakon što su mu scenariji odbijeni na natječajima, tako se dogodilo i Mihaelu. On i Vedak su odbijeni s idejom da ovo bude film, pa smo dobili izuzetan umjetnički strip album. Kojeg svakako morate pogledati barem klikom na pratećoj stranici www.abadon.hr. Kad vidite probne table, siguran sam da ćete ga potražiti i u knjižarama, a naprave li merchandising prodaju, naručiti neki kadar za svoj prostor.

OCJENA: Nije ovo prvo djelo kojem sam našao ozbiljne zamjerke, a s pet aplauza podržao debitantski rad, trud, i pokazao vjeru da će sve to ići bolje. Bađun je profa, razumjet će.