'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Upitnici nad 'istinama' o povijesti Splita

O AUTORU: Jasen Boko diplomirani je profesor književnosti i dramaturg. Radio je u u splitskom HNK kao dramaturg pa u Slobodnoj Dalmaciji kao novinar-komentator, urednik kulturne rubrike i kazališni i književni kritičar. Nakon toga bio je samostalni umjetnik da bi od 2012. u Drami splitskog HNK bio prvo ravnatelj, a zatim dramaturg i producent.

Njegove drame (uglavnom za djecu i mlade) igrane su na scenama Hrvatske, Slovenije, BiH i Srbije u četrdesetak profesionalnih produkcija. Kao dramaturg surađivao je na više od 20 kazališnih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji s brojnim redateljima (Georgij Paro, Vanča Kljaković, Goran Golovko, Dejan Projkovski, Samo Strelec, Dražen Ferenčina…). Više radio drama i adaptacija izvedeno mu je u Dramskom programu Hrvatskog radija, a na HTV-u je 2017. po njegovom scenariju emitirana četverodijelna biografska igrano-dokumentarna serija 'TIN - 30 godina putovanja'. Za svoj književni/dramski rad nagrađivan je s više nagrada (Kiklop, Marin Držić, Mali Marulić)

Bio je predavač kolegija Primjeri iz dramske književnosti, Lutkarstvo i scenska kultura te Scenska kultura na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, a objavio je ukupno 13 knjiga, uglavnom o kazališnoj problematici te putopise. Knjige su mu prevedene na više jezika, a šira javnost poznaje ga kao istaknutog putopisca. 

IZ SADRŽAJA: Je li Dioklecijan rođen kraj Solina ili u Crnoj Gori? Je li uopće postojao sveti Duje ili su bila dvojica? Tko je 'napakirao' Dioklecijanu epitet progonitelja kršćana? Zašto je zadnji veliki rimski Car zapravo sagradio palaču/dvorac/vilu s predimenzioniranim vodovodom? Posve novo čitanje biografije Dioklecijana.

OSVRT: Jasena znam odavno. Onako kako se znamo svi mi koji smo se sudarali na Rivi ili u Palači osamdesetih. OK, stariji je od mene, nije da se žalim, pa mi je djelovao ozbiljnije. Puno ozbiljnije nego nedavno pitanje - zašto ne pišem o njegovim knjigama. 'Ne čitam putopise', odgovorih mu na jednoj kavi. 'A da probaš?', reče.

'Hmmm, ne znam. Kakav ti je taj 'Dioklecijan'? Mislim, čitao sam Ivanjijev roman.'

'Biografija, al' onako, po mome.'

E sad, obzirom da nisam čitao druge Bokine knjige, na Dioklecijanu sam pohvatao što to znači 'po njegovom'. To je ono zbog čega ću sigurno otvoriti i neki od njegovih putopisa, mada 'ne čitam putopise'. 

'Dioklecijana' bi sigurno trebao pročitati svaki stanovnik ili zaljubljenik u Split. Ne da bi doznao 'istinu', koliko da bi stavio upitnike nad onim što nam je usađeno kao 'istina'.

Knjiga je zasnovana na istraživanjima nevjerojatnog broja djela koje je Boko pročitao i uredno naveo u fusnotama o životu građevinskog utemeljitelja najlipšeg grada na svitu. No, nije ih Jasen samo 'pobrajao', već sasvim ozbiljno usporedio te suprotstavio najobičnijoj 'zdravoseljačkoj' logici. Po svome. Alanfordovski ili montypythonovski, tko što više voli. Podrugljivo, cinično i duhovito uspoređujući tadašnje događaje ili zapise o njima s današnjicom. Komentirajući neke postupke riječima: 'kao da ih je radila neka ondašnja udruga U ime obitelji', ili određujući carsko davanje prednosti rodbini 'kerumovskim stilom vladanja'. Dakako, Jasen je kao putopisac otišao i do najznačajnijih mjesta iz života imperatora i opisao što se danas događa na njima, ponovo u svom stilu.

Iz stranice u stranicu ismijao je stare rimske zapise Laktancija, doveo u sumnje spise don Frane Bulića, raspravljao o tezama dr. Nenada Cambija ili istraživača za čije je doprinose napisao da su podložniji 'medicinskoj analizi autora' nego znanstvenim krugovima. Lagano, nonšalantno, često se rugajući i na vlastiti račun u tekstu ili fusnotama, Boko nas vodi kroz životni put Dioklecijana, ali jasno s ciljem da zauzme 'odvjetničku poziciju' i dokaže da je caru epitet glavnog progonitelja kršćana Crkva 'napakirala' nekoliko stoljeća nakon smrti. Kako bi joj napravio 'protuudar', autor je ozbiljno zaljuljao legendu o samom postojanju sv. Dujma. 

Pretpostavljam da je u crkvenim krugovima već stavljen na listu stranica za prvu ozbiljniju potpalu, ali njegovi su upitnici, iako povremeno doista sitničavi, vrlo logični. Utoliko je knjiga u neka doba postala pravi odvjetnički triler, pa povremeno odlutala put rasprava u pseudoznanstvenim TV emisijama kojima se i sam pisac ruga. Izvrsna je za potpaljivanje mašte i rušenja dogmi, ali zamjeram mu čestu strategiju obrane - 'nije kriv jer nije bio tamo' koja bi amnestirala zapovjednu odgovornost mnogih diktatora u povijesti. 

Naslovnica je pak posebna priča, nisam siguran da je dizajner pročitao djelo. Iako moderna i upečatljiva, prvenstveno će privući one koji vole povijest, biografije, istraživanja, štono bi se reklo 'ozbiljne čitatelje'. Ja nisam taj, ja bih radije neku zabavu, smijeh kojeg Boko pruža u ogromnim količinama. Vjerujem da bi duhovitija inačica privukla puno veći broj čitatelja te ispunila očiti cilj knjige - pokret za amnestiju utemeljitelja koji u svojoj palači nema spomenik.

OCJENA: 'Dioklecijana' vrijedi pročitati te ponoviti ili naučiti splitske začetke, pokloniti zaljubljeniku u Split (ne znam ima li je na policama, vidim da je dostupna u online prodaji), a nadasve se zabaviti uz Jasenov način pripovijedanja. Dati mu pet zvjezdica u kršćanskoj Hrvatskoj zbog traženja 'obnove procesa Dioklecijanu' djeluje kao hrabrost, no ne pucajte na mene, on je prvi počeo.