'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Trebao je ovo biti spli'ski hit triler, ali...

O AUTORU: Nebojša Lujanović rođen je 1981. u Novom Travniku (BiH). Pisac je i znanstvenik. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2012. iz područja teorije književnosti. Radovi su mu objavljivani u domaćim i inozemnim književnim i stručnim časopisima. Objavio je romane Stakleno oko (2007.), Godina svinje (2010.), Orgulje iz Waldsassena (2011.), Oblak boje kože (2015.), Južina (2019.) i Maratonac (2020.), zbirku priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (2008.), priručnik za kreativno pisanje Autopsija teksta (2016.) te znanstvene knjige Prostor za otpadnike - od ideologije i identiteta do književnog polja (2018.) i U rovovima interpretacija - strategija i tragedija nelegitimnog čitanja (2020.). Vodi radionice kreativnog pisanja; sudjeluje u kulturnom životu organizirajući književne tribine i festivale. Zaposlen je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje u zvanju docenta drži nastavu iz teorije književnosti i kulturalnih studija. Aktivno trči desetljeće i pol, kao član splitskog Maraton kluba Marjan, s petnaestak istrčanih maratona po regiji i europskim metropolama. Živi u Splitu.

IZ SADRŽAJA: Kada, razočaran i prevaren, mladi doktor znanosti i umjetnik Pavle Kafadar zvan Paško odluči raskrinkati i uništiti karijeru uglednog profesora Josipa Grge Karamana, i ne sluti da će pokrenuti lavinu događaja. 

OSVRT: Kaže Balaševićev lik u Milki: 'Svi su producenti promašeni dirigenti, nitko od njih nema šmek' aludirajući na to što mu nitko nije primijetio hit, no što reći u obrnutom slučaju kad 'producenti' uzmu hit, pa puste da se upropasti.

Eto, po meni se to dogodilo Nebojši Lujanoviću i 'Južini', neiskrenost tima koji je pročitao rukopis, jer da je bilo iskrenosti, vraćanja na doradu, a nadasve pravog splitskog lektora, bio bi ovo dugo pamćen roman o današnjem Splitu. Već sam više puta istakao da sve uspješnice nemaju bez razloga na kraju zahvalu kao na filmskoj špici, no ovaj ima uglavnom zahvalu likovima romana na postojanju. Nažalost, krivicu na kraju potpisuje - isključivo autor.

A zašto bi ovo bio dugo pamćen roman? Jer je Lujanović bezrezervno i bez pardona u njega uvrstio toliko splitskih lokaliteta i pojmova bez ikakve potrebe da nekome objašnjava što je što, pa je meni kao Splićaninu bio poseban gušt vizualizirati radnju, a vjerujem da će biti i svakome tko je ovdje proboravio desetak dana uz lokalni život. Onome tko pak nikad nije bio u Splitu, navedene lokacije će jednako značiti kao kad Harry Hole luta Oslom i spominje neke ulice ili dr. Scarpetta Richmondom. 

'Južina' bi bila upamćena i jer je Lujanović u roman unio brojne spli'ske redikule prirodno koliko i oni sami čine grad, pa čak i druge aktere društvene scene pod pravim imenom ili vrlo prepoznatljivom asocijacijom na prezime, pa dodao i Torcidu, navijačke sukobe, branitelje i Marjan, Rivu, Toć, Spinut... Domaći turizam iz predsoblja, sveučilišni karijerizam, kriminal i druge negativnosti je dobro upakirao u formu trilera, dodao napetost, a sve skupa je primamljivo za čitanje. 

Ono što će čitatelji van Splita smatrati farsom, komedijom, groteskom, istaknut cinizam i humor ovdje su dnevni život, a Lujanović je to sjajno aranžirao s prirodnim 'ae' dijalozima, pogotovo u izjavama koje sudionici daju policiji već od prve rečenice. 

Trebao je to biti pravi hit triler, smješten u moderni Split, nešto 'must have', nešto što bi svaki Splićanin rado poklonio gostu.

A zašto neće biti? Zato što znam već nekoliko Splićana koji su odustali nakon druge stranice, gdje, recimo, piše 'jugo svirao', a ne da je 'jugo sviralo'. To 'muško jugo' se nemilice nastavilo tijekom romana, naočigled, a možda i na savjet lektora. Lektorsko nerazumijevanje teme se vidjelo čak i na prvoj stranici, dok jedan od glavnih likova daje izjavu u kojoj kaže: 'Jebali ste nas kad ste u Haenes... znaš već.' Mislio sam se gdje li je taj Haenes i što se tamo dogodilo, dok nisam shvatio da je pravi ispis trebao biti 'Ha-en-es' (Hrvatski nogometni savez) koji bi svakom Splićaninu nešto značio. Dakle, lektor je promijenio ili nije promijenio, u svakom slučaju je kriv.

Pa kad je već u prve dvije stranice sve krenulo naopako, dalje se samo nadograđivalo. Splitska lektura nije isto što i zagrebačka, treba znati gdje su Tomića stine, kada u nas ide ć, kada č, a napose je trebalo znati vratiti autora na kolosijek s već tradicionalnih hrvatskih umjetničkih ambicija stvaranja 'životnog djela', raspredanja psihoanaliza ili s neba pa u rebra potpuno nepotrebnih prebacivanja likova u druge geografske prostore (da ne spojlam radnju).

Iako s interesantnom idejom, završnica mi djeluje dopisana kao kad se na kuću nakon 10 godina nadožunta još jedan kat jer je netko otkupio potkrovlje. Fino, lijepo, friško opiturano, al' nadograđeno tako da je očito kako ne čini početnu zamisao.

OCJENA: Ajmo na početak, roman svakako trebate pročitati. Plus petica za hrabrost pisanja pravog splitskog trilera, ali jedinica za nedostatak tima koji je trebao pomoći. U konačnici nek budu tri pljeska u nadi da će Lujanović što prije napisati nove doživljaje Kalaića, ovaj put tražeći iskrene suportere, vodeći se mišlju što jednostavnije to bolje, uz pravog domaćeg lektora i redaktora.