'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Sto godina borbe za priznanje ženskog libida

O AUTORICI:

Tomica Šćavina rođena je 1975. u Vodicama. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman Brod za Lajku ušao je u finale za nagradu V.B.Z.-a, a s drugim romanom Povratak genija osvojila je nagrade Sfera i Artefakt. Njezin treći roman Soba na dnu mora također je ušao u finale za nagradu V.B.Z.-a. Autorica je slikovnica Krotitelj oblaka i Legenda o ljubavi te dviju zbirki poezije - Ornamenti pada i Kuća od vjetra.

Tomica je dugogodišnja suradnica Dramskog programa Hrvatskoga radija. Završila je jednogodišnju edukaciju Master School of Radio Features u organizaciji European Broadcasting Union te je autorica niza dokumentarnih radijskih drama.

Predavala je psihologiju kreativnosti i psihologiju likova na Sveučilištu Vern. Boravila je na umjetničkim rezidencijama na Floridi, Rodosu, u Idahou, Latviji, Finskoj, Norveškoj i Alabami. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca.

IZ SADRŽAJA:

Tri junakinje s čudesnim talentima – Prevoditeljica kiše, Šutiteljica i Skladateljica – žive u trima različitim vremenima na istome otoku, Prviću.

Sa svojim bogatim, poetičnim i začudnim unutarnjim svjetovima, junakinje se stvaralački izdižu iznad patrijarhalnih društvenih reljefa, koristeći sve raspoložive alate u potrazi za vlastitim glasom, tijelom i identitetom – mistiku, umjetnost, seksualnost. Prešućeni jezik je jezik ženske snage koja niče iz pepela.

OSVRT: 

Uh, ne znam otkuda bih krenuo, jer ovaj roman ima nevjerojatan broj tema za priču i mogućih ulaza za osvrt.

Možda bih mogao prvo o tome da se naši otoci pokazuju fantastičnim mjestom radnje za romane, bez obzira radi li se o teškim opisima Zverinca Borisa Škifića u Kamen, cvijet i amen, ratne gladi na Visu Staše Aras (romanu koji tek čeka u redu za Timbar), humoru u Nadi Ante Tomića ili istraživanju ženskog libida na Prviću u ovom romanu Tomice Šćavine. Da bude zanimljivije, rođena Vodičanka ga je stvarala po književnim rezidencijama diljem svijeta. Mriže, konopi, mul, turisti, religija, malomišćanstvo, čekanje povrataka, odlasci, prevare, obiteljska nasilja, samoispitivanja, likovi koji su 'ošli na kvasinu'... Reklo bi se, mo'š ti iz Dalmacije, ali ona nigdje iz tebe. Tu su čak i buletini, papirići kojima su se nekoć prenosile poruke makar i samom sebi, prethodnice  Post-It papirićima kakve si i danas ostavljamo po frižideru.

Ili da krenem poređenjima s aktualnim transgeneracijskim svjetskim bestsellerima magičnog realizma Emilie Hart (Sirene ili Weywardice). Prešućeni jezik kroz tri naizgled nepovezane priče, govori o tri generacije tijekom stotinu godina ženske borbe za pravo na ravnopravnost i u seksualnosti. Sve su to motivi koje u globalnom okružju danas uspješno kapitalizira Emilia. Uz dobar prijevod Prešućenog jezika - tko zna. Potencijal je tu.

Posebno me se dojmila igra sa zvukom. Zvuk kiše kojeg prevodi nepismena junakinja 1920-ih, zvuk blagajne ili lomljenja čačkalice koje u današnjici pronalazi Skladateljica, i šutnja 'mutave' junakinje 70-ih u kojoj se skriva potisnuti glas. Šćavina je ostala vjerna svom rockerskom backgroundu – iz rečenica izbija ritam, buka i tišina. Lirski, a dramski.

Kao muškarcu bilo mi je izazovno pratiti teme ženskog libida i ženske slobode – ali upravo je u tome snaga romana. On ulazi i u područja koja su mnogima nelagodna: od istospolnih odnosa do tantra grupnjaka, a pritom ne osuđuje, već razumije i prikazuje nijanse. Šćavina je po struci psihologinja i skoro za svakoga je pronašla pozadinske uzročnike stanja, od patrijarhalnog odgoja do nezadovoljstava seksualnih ispunjenja vlastitih života. Nezadovoljstva svojim dvorištem. Uvođenjem Tindera pokazala je i razumijevanje današnje, suvremene čitateljske generacije.

Nekome će možda brze izmjene kratkih poglavlja i grafička imena junakinja otežati čitanje. Meni su u početku bile neobične, ali ubrzo sam shvatio da upravo ta fragmentarnost daje dinamiku i poseban ritam, kao da se radnja pretače iz jedne vremenske struje u drugu.

Na kraju ostaje ono najvažnije – strast. Strast pisanja, stvaranja i života. To je ono što izbija iz svake stranice i što Prešućeni jezik čini jedinstvenim.

OCJENA:

Ovo je jedan od romana kojeg nije dovoljno posuditi u biblioteci, ovaj je od onih kojeg ćete čitati više puta, svaki put otkrivati novi sloj i uživati. Od mene pun aplauz.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku.
                                                ***
Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.