O AUTORU: Susan Stokes-Chapman rođena je 1985. u gradu Lichfield. Studirala je englesku književnost i kreativno pisanje. Njezin prvijenac 'Pandora' u rukopisu je ušao u finale nagrade Lucy Cavendish i širi izbor nagrade Bath Novel 2020., a odmah nakon izlaska na engleskom ovojio je prvo mjesto ljestvice najprodavanijih knjiga Sunday Timesa.
IZ SADRŽAJA: London 1799. Dora Blake živi sa stricem koji vodi nekoć čuveni antikvarijat njezinih pokojnih roditelja. Jednoga dana u njihov dom stiže tajanstvena vaza. Zbunjena stričevim neobičnim ponašanjem, Dora zatraži pomoć mladog proučavatelja starina Edwarda Lawrencea koji u drevnom predmetu vidi priliku za napredovanje u karijeri. Iako im se motivi razlikuju, ono što će Edward otkriti prisilit će Doru da preispita sve što je vjerovala o svom životu, obitelji i svijetu kakav poznaje.
OSVRT: Ja sam za početak proljetnih čišćenja ormara odabrao svoj folder s osvrtima. Dakako da je to jednostavnije od pospremanja zimske robe, ali nije da i tu nema posla. Evo s nevjericom ugledah Timbar koji u ljeto 2022., iz tko zna kojeg razloga nisam poslao uredniku. Uzalud je hrvatski izdavač izuzetno brzo reagirao na novo svjetsko izdanje, i Pandoru, objavljenu u siječnju 2022. kao debitantski roman, niti mjesec dana poslije objavio i u hrvatskom prijevodu. Uzalud sam ja pročitao i napisao osvrt već mjesec dva kasnije, izgleda da mu je bilo suđeno čekanje.
No, svaka čast 'Stilus knjizi' i prevoditeljici Andrei Marić na brzoj reakciji. Ne znam je li to bio uvjet nositelja prava, ali odavno nisam čitao knjigu u tvrdom uvezu, opremljenu starinskom vezicom kao bookmarkom. Sve u svemu, reprezentativno izdanje koje bih kupio nekome za poklon bez obzira na sadržaj.
Roman je pisan u sve rjeđem stilu gdje nema paralelnih radnji ili jedne priče do pola, a druge od pola, već slijedimo jedan kolosijek od početka do kraja uz minimum gotičke napetosti. London, zapostavljena djevojka, nakit, misteriozne bolesti, zločesti stric, tajne, legende, romansa, ... svi su elementi za dobar roman bili tu, no čini mi se da je Susan platila danak neiskustvu.
Čini mi se da su likovi prilično jednodimenzionalni, a tek povremeno naslućuje neka tajna ispod površine, da je kraj 17. stoljeća površno prikazan, pa i sam mit o Pandori nedovoljno iskorišten. Možda je 400 stranica bilo ipak previše za debitantsko djelo, no svidjela mi se ideja o mladoj ženi koja se u Georgijanskom razdoblju želi nametnuti samostalnim dizajniranjem nakita.
U zahvali na kraju knjige se vidi koliko je istraživanja autorica provela da bi došla do konačnog oblika rukopisa. Kao i uvijek u osvrtima, na tom mjestu podsjetim sve naše autore koji istraživanja za svoja djela ne spominju ili ih nemaju, a još manje spominju testne čitatelje. Njihove su zahvale zasnovane uglavnom na fala Bogu, ocu i majci. O istraživanjima ili testnim čitačima ni riječi. Štoviše poznajem nekolicinu koji svoje rukopise nikad ne čitaju ponovo jer kažu da ih ni sami ne bi objavili.
OCJENA: Samo djelo bih ocijenio s tri zvjezdice, najviše zbog toga što se radi o prvijencu, ali zbog opreme i brzine hrvatske reakcije nek budu 3.5 pljeska. Ublažit ću i parafrazirati Arsenov stih o 'pjevačima odličnog rada nogu' iz Posljednjeg tanga u Đevrskama u 'srednji roman s odličnim uvezom'.