'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Splitski noir roman

O AUTORU: Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu. Od 1989. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina, a od 2000. novinar je i kolumnist Jutarnjeg lista. Dobitnik je najznačajnijih hrvatskih priznanja za novinarstvo i filmsku kritiku. Autor je i više publicističkih knjiga. Kao književnik debitirao je romanom 'Ovce od gipsa', po kojem je snimljen i film u režiji Vinka Brešana. Uslijedili su romani 'Nedjeljni prijatelj', 'Minuta 88', 'Kuća njene majke', 'Crvenkapica', 'Žena s drugog kata', 'Crvena voda' i 'Prometejev sin'; zbirke priča 'Patrola na cesti' i 'Brod u dvorištu' te zbirka izabranih priča 'Skupljač zmija'. 

Po priči 'Patrola na cesti' snimljena je i nagrađivana kriminalistička miniserija u režiji Zvonimira Jurića. Kratke priče i romani Jurice Pavičića prevedeni su na više jezika. Roman 'Crvena voda' osvojio je nagrade 'Fric' i 'Ksaver Šandor Gjalski' te u Francuskoj 2021. više nagrada među kojima su i 'Grand Prix de Littérature Policière' za najbolji strani krimić i 'Le Point du Polar européen' za najbolji kriminalistički roman europskog autora, napisan na francuskom ili preveden na francuski jezik.

IZ SADRŽAJA: U ranu jesen 2022. Split polako ispraća posljednje turiste pripremajući se za zimsku hibernaciju.

Mlada Ines Runjić sprema se za nedjeljnu smjenu na recepciji hotela u centru grada. Njezina majka Katja obavlja kućanske poslove uznemirena zbog susjeda koji je prisvojio zajednički prostor svih stanara i počinje ga pretvarati u vlastiti apartman. Policajac Zvone Carev žuri pak u napuštenu tvornicu zbog vijesti o pronađenom tijelu.

Neće proći dugo dok se ne dozna da je riječ o tijelu sedamnaestogodišnje Viktorije Zebe, kćeri jedinici iz ugledne obitelji. I dok policija, pritisnuta bijesom javnosti, medija, ali i moćnih poznanika obitelji Zeba, užurbano pokušava privesti počinitelja, sudbine dotad međusobno nepoznatih ljudi zauvijek će se ispreplesti…

OSVRT: Dugo mi je ova knjiga stajala na polici iz straha. Naime, i zbog lokalpatriotizma, i naklonjenosti krimićima i trilerima, a i generacijski imam strašnu potrebu da mi se neki Juričin roman izuzetno svidi. A kako se dalo pročitati u mojim ranijim osvrtima, ni 'Žena s drugog kata' ni 'Crvena voda' me, usprkos brojnim hrvatskim i inozemnim stručnim nagradama, nisu obradovale. Zato sam odgađao čitanje 'Mater Dolorose', imao mjesec dana priprema za novi obračun s Pavičićevim stilom. 

Za mene je to značilo pokušaj da se resetiram, zaboravim etiketu da Jurica piše 'krimiće', odnosno da ga konačno prihvatim kao pisca 'splitskog noir romana', podvrste krimića, djela koja nemaju osmijeh, koja su mračna, hladna te u kojima zagonetka nije bitna. I dok sam u 'Crvenoj vodi' bio iznerviran prepoznavanjem brojnih kolumnističkih tekstova, a i brojnim ponavljanjima scena, 'Mater Dolorosa' mi je puno bolje legla. Ili su mi pripreme bile uspješne ili je ovo doista bolje djelo od onih koje sam mu prethodno čitao. Ili je puhala bura, a ne jugo.

Otklonim li svoju želju da dalmatinski roman ima dalmatinske baze i dijalog i onaj naš cinizam, čega kod Pavičića nema ili je tek u sporednim tragovima, ostaje činjenica da je izvrsno opisao i predočio unutrašnje dvojbe dalmatinskih likova oko toga što činiti kad naletite na negativca, pogotovo u vlastitoj obitelji. Uz psihološka previranja junaka, 'Mater Dolorosa' jako dobro ističe postojanje konzervativne Dalmacije i danas, u modernom dobu, kao i vječnoj istini da novac i u tom slučaju može pobijediti. Jurica ne bi bio Jurica da roman nije obojen brojnim sjećanjima na vremena u kojima smo oboje odrasli, eksterijere, interijere, da nije podsjetio na katastrofu privatizacijskih vremena, da nije zažalio nad razrušenom tvornicom, da ne napravi korupcijsku scenu. Uostalom, jedna od bitnih odrednica noira jest kritika društvene stvarnosti, a toga mu ne nedostaje od isticanja vanserijski apatičnog mladog lika preko zgoda iz hotela do emigriranja.

Svako čitanje romana koji se događa u Splitu ili Dalmaciji mi je uživanje. Volim kad se događaji valjaju našim kvartovima i ulicama uz poznate zgrade, a znajući da Pavičić često ne vodi detalja o točnosti, ovaj put ga nisam provjeravao i prepustio sam se kao što bih to napravio i u stranom djelu.

Nažalost, nekoliko likova je ostalo neopisano, nedorečeno, a i čin kojim sve počinje ostaje zagonetka. Možda je i kroz to Jurica želio poslati neku poruku, a možda svi 'krimić nedostaci' otvaraju prostor za nastavak. Uostalom, doživio sam to kod Sharon Bolton, kad je prva knjiga i prethodnica i nastavak sljedeće. Dok se to ne razjasni izbjegavajte čitati 'Mater Dolorosa' kao krimić, imat ćete bezbroj primjedbi, usredotočite se više na psihološku dramu, dokument o društvenom stanju i vjerujem da ćete dobiti pravu namjeru autora.

OCJENA: Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će ovaj roman proći na stranim tržištima koja je Jurica pokorio 'Crvenom vodom'. Tamo sad očekuju puno više nego kad je skoro autsajderski pokupio sve nagrade i ja bih doista volio kad bi i ovaj roman postigao sličan uspjeh. Što se mene tiče, četiri pljeska dolijeću za moje konačno razumijevanje Pavičića kao pisca 'splitskog noir romana' i poziv na čitanje, ali ne po jugu. Možda bih uz ovakve pripreme i 'Crvenoj vodi' dodao jedan pljesak više, ali šta je tu je.