O AUTORICI: Slobodanka Boba Đuderija rođena je 1963. u Šibeniku, a od 1965. živi u Splitu. Piše i govori engleski, francuski i talijanski, bavi se prevođenjem ili kao licencirani turistički vodič. Održavala je vrlo popularan blog 'Marchelina', a u Slobodnoj Dalmaciji objavljivala kratke humoreske u podlistku 'Pomet'. Pisala je za mnoge portale i tiskane medije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Tri godine pisala je stalnu kolumnu na portalu Net.hr, a trenutačno se njezine kolumne mogu čitati na internetskoj stranici RTL-a. Godine 2010. pobijedila je na natječaju Casanovafesta za najbolju blogersku erotsku priču. Objavila je zbirku poezije 'Morske erotske' (2007.) te zbirke kratkih priča 'Marčelina - Kompilacija erotsko-domoljubnih kontemplacija' (2011.), 'Zovem u vezi posla' (2016.) i 'Marčelina - Nisam vam sve rekla' (2018.). Roman 'Da se ne baci' je objavila 2020., ali svi koji su je voljni pronaći i zapratiti na platformi Patreon.com vjerojatno svjedoče rađanju nove knjige.
IZ SADRŽAJA: 'Da se ne baci' je priča u kojoj se isprepliću sadašnjost i prošlost autoričina odrastanja. Ovo je roman o sadašnjim i prošlim nepravdama, o odrastanjima i nedoraslostima, o zagrljajima koje smo dali, onima koje smo primili i onima koje smo samo sanjali.
OSVRT: Uh, kako ovo napisati? Nije ovo ono što sam očekivao od Bobe, zapravo vjerujem da nitko nije očekivao, jer je ona velemajstor u Facebook zapisima zbog kojih se možete smijati cijeli dan, a ovaj roman (istinabog, ne sliči na klasični roman, ali ga je tako sama etiketirala) su suze i smijeh.
'Da se ne baci' su, vjerujem, romansirani Bobini autobiografski zapisi, svjedok vremena korone, te 'zadnjeg' i 'predzadnjeg' rata kao prequela njenim Facebook zapisima. U knjizi su sjajno i vrlo emotivno prikazana sjećanja na baku, djeda, njihova vremena, ali i današnji razgovori s materom, bratom, sinom ... No, za razliku od Fejsa gdje se njenim gegovima dnevno besplatno smijemo, ovdje je Boba poput Charlieja Chaplina - skitnica (spisateljica) tužna lica. Ne dozvoljava nam da se bezbrižno razveselimo, da je lajkamo, na svaku čašu meda je dodala čašu žuči, pa koliko god duhovitih dijaloga ili razmišljanja napisala, na svakom je 'ali'. To 'ali' tjera na razmišljanje, skoro i suze.
Da, htjela ili ne, u konačnici je cijela knjiga otišla u patetiku koje se ne bi postidjele najveće svjetske melodrame uz koje vam treba paket XXL maramica. Ali, je li to negativno? Ni u kom slučaju. Pa što fali dobroj melodrami? Samo to nije ono što sam od Bobe očekivao, no tko sam ja da bi ona radila ono što ja očekujem?
Pa, uzmimo da jako sličim njenom bratu u romanu i da bih je samo zagrlio i rekao: 'A dobro, šta sad'.
OCJENA: 'Da se ne baci' svakako trebate pročitati, poželjet ćete je imati, ali i pokloniti zbog stila, ljubavi koja pršti kroz djelo, zbog rečenica i opisa Mediterana. S druge strane, lijepo je to izgovorio Nele u Sejinoj 'Ibro Dirka' kad je prepričavao zašto je Ibro ostavio menadžere: 'Ne daju mu da sevdah svira, tko će slušat tuđu muku'.
Eto, šaljem samo četiri aplauza zato što je više volim kad nas nasmijava i jedva čekam neku fikciju iz njenog 'pera'.