O AUTORICI: Sandra Antolić rođena je 1967. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Profesionalna je scenaristkinja od 2012. godine. Kao filmska kritičarka uređivala je i vodila 'Za šaku dolara' i 'Savršeni svijet' na HRT-u. Dobitnica je Zlatne arene za scenarij 68. Pulskog filmskog festivala za film 'A bili smo vam dobri' (u koautorstvu s Ognjenom Sviličićem i Brankom Schmidtom). 'Svojevrsna' joj je roman-prvijenac koji je očito utkan u scenarij za film 'Nosila je rubac črleni', čije je snimanje završeno 2020. a premijeru očekujemo ove godine.
IZ SADRŽAJA: Hrvatsko zagorje 1991. Mir Božji u Gornjem Cugovcu remeti samo Beba, svinja koja je progovorila… a zatim se zaljubila u srpskog nerasta.
OSVRT: Ako pripadate generaciji koja je čitala i voljela dogodovštine 'Gruntovčana', bez obzira na to što ste s kajkavskim imali problema, 'Svojevrsna' će vas već u prvim rečenicama vratiti u dane kad smo se svi znali smijati na svim narječjima, bez subtitlea. Kako u Zagorju Rokovim batudama, tako Dudeku i Regici gdo dregaju i kefaju v hiži. Srce me boli kad shvatim da bi moja djeca ovaj roman razumjela tek u prijevodu, pa čak i na engleskom. No, da vas to ne bi uplašilo, mislim da je za sve nas 50+, Sandra u 'Svojevrsnoj' napravila idealan omjer književnog pripovjedačkog jezika i kajkavskih dijaloga.
Tvrdoglav sam u stavu da romane čitam bez prethodnog istraživanja autorove biografije, čak i bez onog kratkog sadržaja, pa je lako naknadno biti pametan i reći kako se ovakav roman mogao očekivati od nagrađene scenaristice, iako debitantski. Istina je da su mi se početni odlomci pregleda svinjskih vrsta na području Hrvatske malo odužili, ali kad je radnja krenula, stranice su se okretale same. U dvjema pričama o prvim ljubavima, kako prasice tako i mlade frizerke, brzim ritmom se nižu brojni duhoviti dijalozi, opisuje tradicionalne seoske odnose, pokreću akcijske potjere, pojavljuju ekscentrični likovi, a uz sve to počinju ratna vremena devedesetih i eskalacija hrvatsko-srpskih odnosa.
Sve je to autorica uspjela izvrsno, jednostavno i pitko unijeti u svoj književni prvijenac, ali ne samo taksativno, već načinom da i srce počinje navijati za njene junake. Volim ove romane koji kroz dijaloge daju punu sliku, koji daju toplinu i ljubav uz smijeh. Ako je režija pogodila atmosferu film 'Nosila je rubac črleni' bit će hit komedija u našim kinima. Vrijedi pripomenuti da je knjiga opremljena i jednostavnim Antolićkinim crtežima kojima opisuje situacije.
OCJENA: Nije nikakvo čudo što je roman ušao među pet finalista nagrade za hrvatski roman godine. Nisam čitao konkurenciju, ali ne bih se iznenadio i konačnoj pobjedi na proglašenju u lipnju. Za toplinu, smijeh i vraćanje kajkavskog dijalekta na velika, širom otvorena, vrata zaslužila je aplauz od četiri pljeska. Oink. Oink. Oink. Oink.