'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Roman za razumijevanje tinejdžerskih godina

O AUTORU: Karla Kuzle rođena je 1977. godine u Zadru. Odrasta u Velikim Zdencima, a od osme godine živi u Zagrebu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje 2008. godine završava i Sveučilišni poslijediplomski interdisciplinarni specijalistički studij iz područja Javne uprave.

Radila je u Ministarstvu obrane, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i u jednom trgovačkom društvu. Objavila je dva stručna rada iz područja Javne uprave. Od 2009. godine je u mirovini. Završila je edukaciju iz Propedeutike psihoterapije pri Pučkom otvorenom učilištu 'Petar Zrinski'. Područje interesa joj je pisanje u svrhu osnaživanja i terapije.

Njezine literarne radove nagradio je i objavio Večernji list, više puta časopisi Mila, Elle, Cosmopolitan, Grazia i Gloria, opetovano su objavljivani na katoličkom portalu Križ života u formi kolumne rubrike Društvo, te u Našem lisju, časopisu kluba pacijenata 'Zajedno' u Psihijatrijskoj bolnici 'Sveti Ivan' Zagreb. Knjižnica 'Sesvete' nagradila je njezin rad u formi ljubavnog pisma.

Autorski ugovor potpisala je s nakladničkom kućom Algoritam sudjelujući svojim radom u knjizi 'Samo svoja 2', te za ljubavne romane s tjednikom Gloria, gdje je do sada objavila tri romana. Svoj formalni književni prvijenac 'Čaj od ruže' objavila je 2020. godine.

Živi i stvara u Zagrebu.

IZ SADRŽAJA: Priča o jednom srednjoškolskom razredu i svestranoj nadarenoj djevojci koja skriva tajnu i prolazi duboka intimna previranja. Boreći se sama sa sobom i sazrijevajući kroz egzistencijalističke dileme, naposljetku otkriva snagu u sebi, novu nadu u kojoj ne postoje nerješivi problemi i spoznaju da je svijet sigurno mjesto…

OSVRT: Karla Kuzle nije celebrity, nije Stanković za čiju se 'Depru' ljudi guraju u redu još prije prvih kritika. A Karla je žena koja je prošla kroz teške faze psihičkih bolesti i o njima otvoreno progovorila u svom prvom romanu 'Čaj od ruže'. O tom sam romanu već pisao u Timbru. Objavila ga je u izdanju Retka, digitalnog printa na zahtjev. 

S obzirom na proces kojim Redak objavljuje knjige, u kojem im morate prvo pokriti određene troškove, pa se kasnije printa komad po komad po narudžbi, rekli bismo da je 'samoizdan'. 

Nema tu ništa loše, mnogi autori su tako objavili svoja prva djela, neka je Redak otisnuo u tisućama primjeraka, no prava je šteta što većini takav print ne posluži tek kako bi ih poslali velikim izdavačima i zainteresirali ih za svoj uradak, umjesto da sami kreću na tržište. Smisliti i napisati knjigu je, nažalost, manje od četvrtine posla u ukupnom uspjehu. Kad jednom kreneš u samostalnu prodaju vlastitih knjiga, više se ne baviš pisanjem nego prodajom.

Karlin 'Čaj od ruže' je napisan izvanredno, stilski čisto, književno, dinamično i iz prve ruke progovorio o iskustvima razvoja psihičke bolesti. Nažalost, to joj nije pomoglo da joj zazvoni mobitel i da se netko zainteresira za reobjavu uz marketing kojeg imaju strana izdanja slične tematike, a kamoli potpiše ugovor za sljedeće djelo. Reklo bi se - klasična hrvatska priča u kojoj prethodni uspješan rad ne jamči niti razgovor za idući. Pobjeđuje niža cijena.

No, uporna Karla se nije dala smesti, napisala je još jedan vrlo poučan roman u obliku dnevnika, vrijedan čitanja mladim generacijama kao i njihovim roditeljima. Možda je roditeljima čak i značajniji. O psiholozima i učiteljima da ne govorim. Odavno govorim okolini da su srednjoškolci dio društva koji su nebrigom stavljeni na marginu, no to bi osvrt odvelo u politiku.

Kroz polugodišnji dnevnik jedne srednjoškolke, savršene u ocjenama, pratimo brojne dvojbe mladih ljudi koje u konačnici postaju podloga za razvoj psihičke bolesti. U 'Izrezbarenom polugodištu' opisuju se unutarnja stanja djevojke koja želi ono što nam se čini najjednostavnijim, prvu pravu ljubav, a ne samo prijateljstvo. Dakako, Karlina junakinja ne prepoznaje one kojima se ona sviđa i pati za onima koji to možda ne zaslužuju. No, u tom stanju ne uspijeva primijetiti ni razne 'konope spasa' koje joj okolina pokušava dobaciti, svatko na svoj način. I stanje postaje sve teže. 

Cijeli roman je napisan u 90 stranica, idealno za današnju generaciju, skoro da bi se mogao pročitati u jednom školskom satu. Da je Karla imala komercijalnije nastrojenog urednika, nekoga s većim iskustvom, možda bi ipak preskakala ideju da budu obuhvaćeni svi datumi u dnevniku pa ga raširila na cijelu godinu. Možda ni kraj ne bi bio, po meni, umjetno izrežiran. Možda ne bi u uvodu isticala kako to nije njen život, kako to nisu stvarni likovi, iako će svi koji su čitali 'Čaj od ruže' gledati 'Izrezbareno polugodište' kao  dopunu prethodne autobiografije. Možda, možda... No, i ovakvo kakvo je, ovo djelo može pred publiku s vrlo konkretnom i plemenitom svrhom. Pobuditi interes za psihičko zdravlje najosjetljivije i najzapostavljenije populacije, tinejdžera. Za godine u kojima mislimo da sve znamo, a ispred nas se redaju zagonetke. 

I ja sam u tim godinama otišao psihiću i rekao: 'Ma ja sve razumijem, i brigu roditelja i svoju nemoć i da vi nemate recept za to, ali sam došao pitati kako su to drugi riješili'. Karla nudi baš to, poruku svima u srednjoškolskoj dobi da nisu jedini sa sličnim problemom, kao i ostatku generacije kakve misli muče njihove kolegice i kolege.

OCJENA: Trebam li posebno naglašavati zašto i ovom romanu dajem puni pljesak? No, moj pljesak ne znači ništa ako ga ne pročitate i on vas ne potakne na akciju.