O AUTORICI: Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti.
Godine 2010. objavljuje roman 'Tuđi život', a 2014. knjigu drama 'Umri ženski' i roman 'A onda je Božo krenuo ispočetka' koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost. Za dramu 'Umri ženski' 2014. godine dobila je treću nagradu Marin Držić.
Godine 2015. objavljuje roman 'Mogla sam to biti ja'. Iste godine na natječaju V.B.Z.-a i Tisak medije romanom 'Susjed' osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015.
Godine 2016. u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem objavljuje roman 'Otpusno pismo'. Iste godine dobiva treću nagradu Marin Držić za dramu 'Podmornica'. Iduće godine objavljuje roman 'Pitanje anatomije', a 2019. roman 'Pedeset cigareta za Elenu'.
Godine 2019. roman 'Susjed' postavljen je kao monodrama u kazalištu u izvedbi Vesne Tominac Matačić u Teatru Exit, a iste godine njezinu dramu 'Čekaonica' postavlja albanski Teatar Migjeni u Skadru, u režiji Fatosa Berishe. Godine 2020. njezinu dramu 'Umri ženski' postavlja Satiričko kazalište Kerempuh, u režiji Rajka Minkovića, a 2021. dramu 'Podmornica' režira Ivan Planinić u Kazalištu slijepih i slabovidnih Novi život.
Godine 2020. godine roman 'Pedeset cigareta za Elenu' objavljuje i izdavačka kuća Laguna za Srbiju, a 2021. izdavačka kuća Antolog u Makedoniji, u prijevodu Vladimira Jankovskog.
Roman 'Pitanje anatomije' 2021. objavljuje izdavačka kuća Bottega Errante u Italiji, u prijevodu Estere Miočić. Te godine s dramom 'Plodna voda' osvaja prvu nagradu Marin Držić, a za roman 'Pedeset cigareta za Elenu' dobiva Nagradu BOOKtiga za najčitaniju knjigu u istarskim knjižnicama. Godine 2021. objavljuje knjigu dnevničkih zapisa 'Stolareva kći'.
Članica je Hrvatskog društva pisaca od 2015. godine. Živi u Segetu Gornjem, iznad Trogira.
IZ SADRŽAJA: Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa. Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčeni.
Taj će neobični oglas objavljen u 'Večernjim novostima' spojiti dvije potpuno različite osobe. Inženjera koji dobro živi od slučajnog izuma i bankarsku službenicu koja ima kredit u švicarcima, propali brak i oženjenog ljubavnika.
OSVRT: Nemam običaj čitati isti roman dvaput, ne sjećam se kad sam to zadnji put učinio, a, eto, 'Pitanje anatomije' bih vjerojatno pročitao i treći put. Počelo je sa željom da ga predstavim u Timbru i da se samo podsjetim na neke dijelove, a završilo s ponovljenim čitanjem i jednakim uzbuđenjem kao u prvom susretu, te ponovnim slanjem WhatsApp preporuka svojim najbližima.
A otkud mi podsjetnik na baš taj, davno pročitani roman? 'Pitanja anatomije' se zapravo sjetim skoro svaku večer dok netko od mojih traži da mu uz gledanje TV-a češkam leđa. OK, kao što Marina kaže, fizički osjećaj češkanja bi oni mogli proizvesti i sami, nekom spravom, štapom, trljanjem uz dovratak, ali kako dobiti onaj dio kad češkanje pređe u milovanje? To pitanje i oglas kojeg udovac Florijan daje na prvim stranicama čini jedan od najoriginalnijih početaka koje sam do sada vidio.
Bizaran problem udovca je autorica iskoristila kako bi otvorila pogled u svijet dvoje usamljenih junaka, ljudi kojih među nama ima bezbroj, pa sam se pitao koliko Florijanovih osobina ima i u meni. Bih li trebao s nekim navikama i sam jednom raskrstiti, je li vrijeme za neke nove puteve koji bi donijeli nove motive. I to je po meni zapravo najveća vrijednost ovog romana, poziv da izađemo iz svojih začahurenih svjetova kao pobjednici. A sve uz izvrstan, jednostavan stil pisanja koji, skoro trilerski, dinamički niže stranicu za stranicom.
Drugi aspekt koji mi je ulijevao energiju tijekom čitanja je nevjerojatan broj ideja koje je Vujčić prezentirala, od životnih zaokreta i novih aktivnosti glavnih junaka do sjajno ukomponiranih prezentacija intrigantnih kratkih proza već etabliranih autora. Tu je toliki set originalnih pristupa da sam se znao zateći kako na istim temeljima i sam razmišljam o novima. U tom smislu ova suvremena priča uz probleme gospođe Vinter, kredite, prezaduženje, tajne ljubavne veze i osjećaje nemoći ili Florijanovu prazninu nakon gubitka voljene osobe djeluje kao priručnik samopomoći. Priručnik koji može pokazati kako do svjetla na kraju tunela te koliko je u životu bitan međuljudski odnos. Bez obzira bili u neimaštini ili sa sredstvima za pet života, opterećeni dnevnim ritmom ili nedostatkom vizije što sa sobom, Marina je ispisala recept s izvanrednim finalom.
OCJENA: Nakon prvog čitanja sam na Goodreadsu ostavio četiri zvjezdice uz jedinu zamjerku - nedostatak humora. Bezveze, znam, ali tko zna što sam čitao prije njega ili u kakvom sam bio stanju. Sada sam ga poput Florijana iz romana, gledao sasvim drugim očima te se smijao dijelovima koje sam prije zanemario prvenstveno umoran od 'duodrame'. Danas bih ovaj roman svrstao uz bok meni omiljenog Fredrika Backmana ('Čovjek zvani Owe', 'Britt-Marie je bila ovdje'...) i zamjerio jedino što nije preveden na puno više jezika, osim talijanskog. 'Pitanje anatomije' uz dobar prijevod i agilnog izdavača može na globalnom nivou reprezentirati našu književnost.
A roman koji je zaslužio dvostruko čitanje od mene zaslužuje i dvostruki bis, buran aplauz. Možda i odlazak na listu HZZO-a za obavezno godišnje konzumiranje. Razmišljat ću o tome i večeras dok svojima budem češkao leđa. Bravo!