'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Roman izgubljene generacije

O AUTORU: Igor Beleš rođen je 1978. godine u Vukovaru. Kratke priče objavljivane su mu u časopisu Zarez i Fantom slobode, na internetskim portalima Kritična masa, Čitaj me i XXZ Magazin. Dvostruki je finalist nagrade Prozak, a možda bi bio i trostruki da u međuvremenu nije postao prestar za tu nagradu. Dobitnik je stipendije Ministarstva kulture i grada Rijeke za književno stvaralaštvo. Jedan je od pokretača i urednika književnog magazina Književnost uživo. Član je neformalne književne skupine Ri-Lit i jedan od scenarista društvene igre Arcadia Tenebra. Kratka priča '33' adaptirana je u radiodramu koja je bila eksponat na izložbi slika. Dosad mu je objavljen roman Svitanje na zapadu. Živi i radi u Rijeci.

IZ SADRŽAJA: Pet jedanaestogodišnjaka, nerazdvojnih članova An družine, u Borovu je naselju 1991. krenulo istraživati misterij nestanka djece i nekih obitelji iz njihova naselja koje se mijenja iz dana u dan, pa sve brže, iz dana u noć, u noći u kojima se sve češće čuju pucnjevi, detonacije... No, njihovo je prijateljstvo iznad svega, pa im ni činjenica što doznaju da su odjednom postali Srbi ili Hrvati ništa ne znači, dok ona u svijetu odraslih postaje ključna. Zbog prijateljstva i nerazumijevanja svijeta koji im baš nitko ne pokušava objasniti – a teško da se i njihovi roditelji dobro snalaze u galopiranju rata – upadat će u sve veće nevolje i njihovo će idilično djetinjstvo, obilježeno stripovima i glazbom, začinjeno prvim ljubavima, postupno prerasti u triler i horor.

OSVRT: Da je Beleš Amerikanac 'Listanje kupusa' bi, nakon što je kod nas suvereno osvojilo nagradu 'Fran Galović', sigurno dobilo Pulitzera za književnost, u to uopće ne sumnjam. Tko zna, možda ni Booker Internacional nije nedohvatan, iako je za takve iskorake potreban cijeli tim i jaka angažiranost izdavača s partnerima. No, ovo će djelo postati obavezna lektira u vrlo skorom vremenu. Radi se o još jednoj iz serijala knjiga koje pričaju o ratu da se ne bi ponovio. Suze sam već ronio nad Cvjetićevom duologijom ('Schindlerov lift' / 'Što na podu spavaš'), Žmirićevim 'Pacijentom iz sobe br. 19' (a još mi je draži njegov 'Blockbuster'), Dežulovićevom 'Jebo sad hiljadu dinara', pa kako ne bih i nad 'Listanjem kupusa'.

Dječje družine nisu nepoznati junaci u literaturi i filmu, za mene još od 'Družbe Pere Kvržice', 'Smogovaca', preko 'Stand by me' (na kojeg se Beleš u filmu referira nekoliko puta), danas ekipe iz 'Stranger thingsa' pa sve do 'An družine' (Gor-an, Boj-an, Zor-an, Drag-an i pridružena Nikolina) u ovom romanu. No, ovaj put mi emocije idu na n-tu potenciju, jer iako je prošlo 30 godina, sve su mi scene djetinjstva pred očima. A Beleš ih je prikazao vrlo realno. Bilo je to vrijeme puno stripova, Dylan Doga, Marty Misterije, Bajage, razvučenih audiokaseta, proizvoda Borova, radničkih naselja, rada u tvornicama, tzv. eksperimentalnih škola, tri školske smjene, dječjih kavgi jačih i starijih, bježanja poput Toma Sawyera, gledanja 'Twin Peaksa', prijatelja čiji su roditelji gastarbajteri i imaju videorekordere. A onda je došao i do početka prebrojavanja krvnih zrnaca i nastavaka prezimena, pa točke koju sam ja u Splitu mogao vidjeti samo na TV ili u novinama, a on uživo - naoružavanja, potresne scene početaka rata, stradanja u Borovom naselju, Vukovaru, navalu JNA i četnika, Dunav. Neću opisivati i dodatak kako vam ne bih spojlao dio radnje.

Dao je Beleš sliku tih početaka devedesetih dječjim očima, očima kojima nije jasno 'zašto se carevi igraju rata' i to baš na njihovom teritoriju. U neka doba se čak i pitaju zašto to Zagreb i Beograd ne riješe kod sebe nego kod njih. Djeca nisu bila dužna znati povijesna spajanja i razdvajanja, nacionalni protekcionizam, političke ideologije... Za An družinu se jednostavno događa nerazumljivo ludilo u kojem vide da njihovi prijatelji iz škole počinju nestajati, da se ljudi počinju dijeliti po prezimenima ili po TV programima koje gledaju. Pokušavaju prepoznati tko je Srbin, tko Hrvat, što je to pola-pola, i u koju kategoriju staviti Muarema. Oni postaju izgubljena generacija.

Ipak, iako je gradacija predratnih događaja ono što će nam svima ostati nit vodilja dok budemo druge nagovarali da ga pročitaju, Igor je kroz roman obradio i razne situacije poput nasilja u obitelji, pijanstva, nebrige, različitog odnosa očuha prema djeci, nemoći majki da ih zaštite unutar svojih zidova, ekonomske nejednakosti. I sve to dok roman pršti dječjim humorom. Smijao sam se s njima, a u duši psovao i plakao jer je roman povijesno određen i znam da brzo slijedi dan kad će njihov raj biti razrušen. 

Zbog Belešovog stila pisanja doslovce sam jurio kroz stranice. Kratka poglavlja, izvrsni dijalozi, smijeh i suze i enormne količine topline tjerali su me da okrećem list za listom.

OCJENA: Roman zaslužuje ogroman broj pljeskova i aplauza i biseve, no u meni ostaje nedoumica. Kad uđe u lektiru, a to je sigurno, 'Listanje kupusa' će dječjoj populaciji pokazati kako stariji uništavaju dječju nevinost, a paradoksalno time narušiti nevinost generacije koja se na TikToku ne razdvaja po nacionalnosti. Smiju se skupa, slušaju YouTubere, hiphopere, pate za Tylor Swift,... bez obzira na boju kože i naciju. Kad pročitaju 'Listanje kupusa', sve će ovisiti o onome tko ga s njima bude komentirao, a to su stariji. E, nas se ja bojim, stariji su Grinch ovog romana.