O AUTORU: Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Suradnik je stotinjak časopisa, magazina i novina te mnogih radijskih programa i nekoliko internetskih portala. Zastupljen je u 25 antologija i 36 domaćih te inozemnih izbora, pregleda i panorama poezije, proze, drame i eseja. Brojni njegovi tekstovi prevedeni su dosad na trinaest jezika.
Dvije drame su mu nagrađene 2000. i 2002. trećom i prvom nagradom Marin Držić. Za dotadašnji doprinos poeziji nagrađen je Maslinovim vijencem 2009. Za roman 'Umjetne suze', treći najopsežniji roman u povijesti hrvatske književnosti, dobio je 2014. Nagradu Vladimir Nazor. Na drugom natječaju Petrarca Festa za najbolji sonet dobio je 2015. treću nagradu za sonet 'Rock'n'roll'. Godine 2018. dobio je nagradu 'Tin Ujević' za zbirku poezije 'Otvorena rosa'.
IZ SADRŽAJA: Zagrebačka studentica Nina je smislila i ostvarila istovremeno banalno prozaičan i ludo smion projekt lucidno poetičnog naziva 'Čelična čipka' kako bi se izbavila iz ponora siromaštva i naposljetku 'camusovski' sunovratila u ultimativan ponor slobode.
OSVRT: Bio je ovo moj prvi susret s opusom Milka Valenta i nisam razumio dobronamjerna predupozorenja prijatelja da se radi o specifičnom autoru. Sad mi je sve jasnije.
Za početak, izludio me formom. Isprva sam mislio da nešto nije u redu sa mnom jer mi se učinilo da sam odlomak koji čitam, već pročitao ranije, ali dobro, događa se. Nakon dvadesetak stranica se dogodila ista stvar i krenuo sam se provjeravati. Brzo sam shvatio da nisam lud, da se odlomci doista ponavljaju, malo obogaćeni, ali zapravo početni sadržaj se stalno prepričava. Uto je naišla i upisana asocijacija da zapravo čitam knjigu, pisanu poput Ravelove kompozicije 'Bolero'. Svakih desetak stranica autor ponavlja sadržaj, ispočetka uz tek neki novi element, umetnuto razmišljanje, dijalog, a zatim, prema kraju sve bogatiju 'orkestraciju'. Ludo, zar ne?
Milko Valent ima 74 godine, no istina je da je izražajem, radikalnošću, jezikom i ritmom na nivou buntovne generacije iz šezdesetosme. Stranice su pune aktivističkih stavova, proglasa, rasprava o društvenim temama, ali ne s vrha već s dna, iz kućica gradskog siromaštva, te stalnog poziva na odbacivanje političke korektnosti.
Njegovi likovi piju, jedu zelje i snivaju načine kojima bi pokušali promijeniti svoj društveni položaj. Siromašna studentica, automehaničari, radnice iz Kauflanda... raspravljaju o ulasku Hrvatske u EU, o prosvjedima protiv izgradnje na Cvjetnom trgu, bore se protiv konzumerizma, pišu haiku poeziju, ističu književne citate, filozofska razmišljanja. Seksa ima na svakom mjestu u svakom obliku, lezbijskog, biseksualnog, hetero... Nije Milko zaboravio ni onaj drugi svijet, svijet profinjene engleske buržoazije, Chesterfield sofe, šampanjce, večere u Oxfordu, Parizu, Dubrovniku.
Roman je pun filozofskih misli, citata i referenci na svjetske događaje, knjige, filmove, glazbu, skladatelje, pisce, oda Shakespeareu i Proustu... Djelo bi moglo sjajno poslužiti za ispitna pitanja na studijima književnosti i filozofije ili u pub kvizovima. Od 'Ledenih haljina' bi se dala složiti i fantastična izletnička tura Zagreb - Oxford - Pariz - Venecija - Dubrovnik, mjesta koja bi čovjek poželio obići baš po Milkovim opisima. Kao kod Ravela, tako i kod Valenta ritam održava napetost do samog kraja. Sam autor svoj stil svrstava u psihotični realizam.
E sad, cijenim ja taj slobodarski duh, no u knjizi su izrečeni i potpuno neprihvatljivi stavovi, među ostalim o holokaustu, pa o incestu i pedofiliji kao prirodnoj pojavi. Ne, ne i ne. Imam nultu toleranciju na sve te provokacije i poželio sam isti tren 'Ledene haljine' odnijeti u kontejner, a onda sam nastavio čitati kao da primam cjepivo koje će umrtvljenim virusom ojačati moj obrambeni mehanizam.
Ali, hoće li svi reagirati jednako? Bi li Valent bio odgovoran postane li ovo djelo kult-roman na kojeg će se pozivati i negativci, pedofili ili studentica, koja bi se uživjela u ulogu Nine? Gdje smo tad? Bilo je takvih romana u povijesti, samo da spomenem 'Lovca u žitu' koji je proglašavan 'krivcem' u brojnim slučajevima.
'Ledene haljine' bi samo jednim destruktivnim činom i saznanjem da ih je vinovnik čitao mogle doživjeti kult-status romana koji je isprovocirao čin. One su sigurno perjanica stava da umjetnost mora provocirati, svaka stranica u knjizi zove na vrisak, no možemo li se nositi s tim?
OCJENA: Nekoć je u Studiju bila rubrika koja je dijelila vijence i kaktuse i ja bih mu dodijelio i jedno i drugo. Aplauze za bolerovsku formu, energiju, provokaciju, reference na svjetska djela, realizam, a jednako toliki bijes za neprihvatljive stavove.