O AUTORU: Robert Perišić je rođen u Splitu 1969. Diplomirao je književnost i hrvatski jezik na Sveučilištu u Zagrebu. Od početka 1990-ih pisao je poeziju, kratke priče, drame, kao i književne kritike u raznim uglednim hrvatskim časopisima poput Feral Tribunea i Globusa . Od 1992. do 2000. Perišić je bio glavni urednik kulturnih časopisa Godine i Godine nove. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
Izdani su mu 'Dvorac Amerika' (1995, poezija) , 'Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas' (1999, kratke priče), 'Užas i veliki troškovi' (2002, kratke priče), 'Naš čovjek na terenu' (2007, roman), 'Uvod u smiješni ples' (2011, proza/esej), 'Jednom kasnije' (2012, poezija), 'Kultura u predgrađu' (drama; Gavella, Zagreb, 2000.), '100 minuta Slave' (2004, scenarij za igrani film), 'Područje bez signala' (2015, roman), 'Siromašni čovjek kojeg boli glava' (2020, knjiga poezije) i 'Brod za Issu' (2022, roman)
Njegov roman 'Naš čovjek na terenu' bio je dobitnik nagrada Jutarnjeg lista za najbolju prozu i 'Literaturpreis der Steiermärkischen Sparkasse' (Graz), ali i književno otkriće za američku publiku i kritičare te je uvrštavan na liste prijevoda i knjiga godine 2013. u SAD-u. U 2021. godini prema 'Području bez signala' snimljena je igrana serija (režija: D. Matanić) koja je osvojila Grand Prix u programu International Panorama na prestižnom svjetskom festivalu serija Series Mania u Lilleu.
'Brod za Issu' je dobitnik književne nagrade 'Predrag Matvejević' za 2023, koju dodjeljuju Suzana Matvejević, KIC Zagreb, PEN centar Hrvatska i Radio Gornji Grad, te nagrade 'Kamov' Hrvatskog društva pisaca za najbolju knjigu u 2023, a u istoj godini je bio i finalist hrvatske nagrade 'Fric' (tjednik Express) te 'Meša Selimović' ('Cum Grano Salis', međunarodni književni susreti Tuzla). U SAD-u je objavljena pod nazivom 'A Cat at the End of the World' u prijevodu Vesne Marić.
IZ SADRŽAJA: Kalija, rođen kao rob u Sirakuzi, i jedan neobični Vjetropir, vode nas u priču koja zaranja u ono zaboravljeno, početno. Kako je to moglo izgledati onda kad je Jadran bio sjeverno more, na rubu svijeta? Kako je nastao svijet kojeg danas zovemo Mediteranom, je li postojao oduvijek? Tko su bili Liburni, čije je nebo bilo žensko? Je li čovjek pripitomio ovcu ili je to, u stvari, učinio pas? Kako je na Jadran u istom brodu, s pismenošću i urbanizmom, došla mačka? Je li magarac, vječno bez prava, prvi radnik? Koga su pozdravljali na Palagruži?
OSVRT: Sa svakom novom uspješnicom pisaca, koji rođenjem ili prebivalištem pripadaju Splitu, bude mi žao da se baš nijedna lokalna vlast nije sjetila raspisati prostor za knjižaru koja bi prodavala isključivo djela splitskih autora. Bio bi to kulturni i turistički hit. Evo, zamišljam kako među policama biram hoću li nekome na poklon odnijeti ili poslati Marulića, Uvodića, Marovića, Mandića, Smoju, Popadića, Fiamenga, Tomića, Ivaniševića, Pavičića, Bobu, Tisju, Mihu, Barića ... ili Perišića. Dakako, neki bi bili na policama poezije, drame, trilera, humora, stripa, a 'Brod za Issu' na onima nad kojima piše 'lijepa književnost', pod etiketom koja mi je do sada zvučala nepojmljivo. Pa valjda su sve knjige 'lijepa književnost'. Tek s 'Brodom za Issu' razumijem čemu služi ta polica. OK, ostavimo se mojih snova u kojima se u istom prostoru uz knjige prodaju i CD/DVD izdanja splitskih glazbenika, slike ili reprodukcije likovnjaka, mene ni doma ne slušaju.
Priznajem da me je na čitanje romana nagovorio prijatelj Vjeko, koji mi je preporučio i Labatuta, a da su me nejasni teaseri bez radnje i s brojnim upitnicima, pa toliko zloupotrebljenim pridjevom 'eko-roman', ili hladna naslovnica uspješno odbijali duže od godinu dana. Šteta. Nemojte ponoviti moju tvrdoglavost.
Za početak, vrijedi pohvaliti izdavački potez kojim je djelo istovremeno objavljeno u Hrvatskoj i SAD-u ('A Cat at the End of the World' u prijevodu Vesne Marić u papirnatom, ali i kindle izdanju). No nije dovoljno samo prevesti i izdati, ne sumnjam da je dodatan trud uložen i u lobiranjima na adresama recenzenata, jer su vrlo brzo osvanule pozitivne kritike na raznim stranicama. Osvrti su se pojavili u Kirkes Reviewu, Wall Street Journalu, Publishers Weekly, i svim onim medijima čije preporuke krase brojne uvezene naslovnice.
To će pomoći plasmanu knjige i daljem prepoznavanju Perišića kao autora, ali i budućim prijevodima drugih hrvatskih djela. U ovolikoj globalnoj produkciji nije lako odškrinuti vrata i uvesti pojam 'croatian modern literature', a eto Sandorf se kroz svoj američki ogranak Sandorf Passage potrudio. Šaljem ogroman aplauz za takav pravi profesionalan odnos prema knjizi i autoru. Neke od kritika i recenzija ćete pronaći na web stranici romana.
Priča o dječaku Kaliji, koji kroz prijateljstvo s mačkom Miu i magarcem Mikrom, razmišlja i progovara dječje iskreno o životu, ropstvu, slobodi, međuljudskim odnosima i suživotu čovjeka i prirode, čovjeka i životinja, osvajala me iz stranice u stranicu. A poseban junak, vjetar Vjetropir, koji je vječan pa duhovito povezuje sadašnjost i povijest, razmišlja o ljudskom postojanju, pogotovo o jeziku, će me sigurno povesti na još jedno čitanje. Skoro svaka rečenica ili promišljanje Vjetropira bi se dalo sažeti u Facebook meme (i potpisati Teslu ili Balaševića).
Ljubitelje faktografije i povijesti će u djelu držati doseljavanje Grka na Issu, gradnja Visa, spominjanja grčkih filozofa, političkih borbi, razlika između Aristotelovog i Pitagorinog učenja, pad boraca za javno dobro od onih s osobnim ambicijama, no ja više preferiram onaj osjećaj topline tijekom čitanja, ljubavi Kalije prema životinjama i prirodi, poruke da bismo trebali resetirati neke stvari na bazične odnose.
Nekoliko puta sam WhatsAppom slao stranice ogleda o ulozi i životu mačaka priji koja ima kući i psa i nekoliko mačaka. Uzvratila mi je porukom da je očito da autor ima oboje kod kuće jer da je sve to što piše - živa istina, te da mi se preporučuje za posudbu.
Nije Perišić knjigu uzalud pisao 5 godina jer interesantan je osjećaj koji me držao tijekom čitanja. Nije triler, a ipak mi je bilo teško prekinuti čitanje. Nemam dobru koncentraciju, a ipak sam svaku rečenicu želio zapamtiti i upiti je u sebe. Iako u većini pisan iz naivnog dječjeg i Vjetropirskog kuta, šalje duboku poruku odraslima o odraslima. Debeo je (380 stranica) i fizički težak za moje hodanje i čitanje, ali s prijelomom i kratkim poglavljima te jednostavnim rečenicama uz koja to i ne primjećujete. OK, pao sam, razbio koljena i lakat, ali ne žalim se.
Filozofski je, a toliko daleko od ranih filozofskih daveža. Mislim da će mu dubokoumne analize tipa 'što je pisac htio reći', one gdje kritičar želi biti veći od autora, više odmoći nego pomoći, pa ne nasjedajte - prepustite se čitanju. Krenite s onim da pripada 'lijepoj književnosti' i nećete pogriješiti, napunit ćete srce pozitivnom energijom.
OCJENA: 'Brod za Issu' je jedna od knjiga koju ću ostaviti u kućnoj knjižnici te sigurno pročitati još koji put. Što se tiče engleskog izdanja, podsjećam da nije mali broj knjiga kojima su priznanja uslijedila tek desetljeće nakon objave i čvrsto vjerujem da +A Cat at the End of the World+ tek počinje taj put. Još ćemo se puno puta uz ovaj roman ponositi zaključkom 'svjetsko, a hrvatsko'. S moje strane stiže puni aplauz i BIS.