'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Priča o ljubavi koja nema granice, roditeljski 'must have'

O AUTORU: Rođen je 1972. godine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, u obitelji operne umjetnice Ljiljane Molnar-Talajić. Godine 1975. obitelj doseljava u Zagreb gdje je Dalibor završio jezičnu gimnaziju i Muzičku akademiju te stekao diplomu profesora klarineta. Potom je radio kao profesor u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi.

Ipak, njegova je ljubav oduvijek bila crtanje stripa. Ilustrirao je nebrojene knjige, snimanja za reklame, te bio crtač stripova u fanzinu ENDEM, Modroj lasti, Prvom izboru, Frci, Loadedu i sličnim časopisima. U Croatia filmu je kao glumac posuđivao glas desetinama likova u animiranoj seriji 'Laku noć, Hrvatska', dok je u lutkarskoj seriji 'Dućan Mopatop' glas dao upravo svim likovima serije.

Godine 2005. angažirao ga je mali američki izdavač Desperado na prvom samostalnom strip serijalu Dead World. Nakon toga, kratko je radio za američki Boom! Studios, dok ga francuski izdavač Delcourt nije angažirao za adaptaciju Evanđelja po Mateju u strip, u sklopu projekta adaptacije čitavog Novog zavjeta.

Od 2009. godine crta za najvećeg američkog izdavača stripova, Marvel, gdje je, između ostalih naslova, nacrtao Deadpool Kills the Marvel Universe, jedan od najprodavanijih Marvelovih naslova svih vremena te Madaya Mom u suradnji s novinarkom ABC-a Rym Momtaz. To je dokumentarni strip o stvarnoj ženi i njezinoj obitelji u opkoljenom gradu Madaya u Siriji. Strip je uvršten i u kurikul američkih srednjih škola, za pomoć u nastavnoj obradi teme izbjeglica i civila u ratu uopće. Prepoznat je po svom naturalističkom stilu crtanja i kao vješt prenositelj ljudskih emocija, te u travnju 2020. angažiran na stripu Covid Chronicles za NBC News, koji dokumentaristički prenosi stvarne aktualne borbe malih ljudi u srazu sa svjetskom pandemijom.

Dalibor Talajić živi i radi u Zagrebu. Napisao je knjigu 'Most ponad burne rijeke', (Beletra, Zagreb, 2018. i 2019.) i 'La Molnar' (Beletra, 2021.) u suradnji s Jagodom Martinčević, o životu i karijeri njegove majke Ljiljane Molnar-Talajić. Aktivist je po pitanju osvještenja i informiranja društva o problemu autizma.

IZ SADRŽAJA: Snaga očinske ljubavi opisana je u dirljivoj knjizi o dječaku zatvorenom u svoj svijet i njegovu ocu koji je uporno tražio i pronašao načine da ga probudi.

OSVRT: Uh, kako pričati o ovoj knjizi, knjizi koja govori o iskustvu jednog od najvećih heroizama našeg doba, životu uz i za djecu s posebnim potrebama, bezuvjetnoj ljubavi koja teče 24 sata dnevno i borbi za pomicanje planina, milimetar po milimetar, nekad mjesečno, a nekad godišnje. Stotinu puta sam rekao da ti ljudi u društvu moraju ići na prvo mjesto, zatim nitko pa nitko pa nitko, a poslije mi je svejedno.

Odmah moram napomenuti, ovo nije roman, ovo su svjedočanstva, zapisi, skoro pa priručnik.

Talajić je imao strpljenja staviti na papir prvih šest godina života uz svog sina, dan po dan, od neprepoznavanja problema do suočavanja sa zadatkom, od šoka do odlučnosti kojom kreće u borbu. Ponekad sam se osjećao neugodno voajerski 'ulazeći u njihov dom'. Ne sumnjam da su izostavljene brojne administrativne i društvene komplikaže i mnoge crne stranice, ali već ovo što je opisano, to što su njih dvojica proživjela, moglo bi napuniti nekoliko sezona emocijama natopljene, ali vrlo poučne i inspirativne TV serije. To što Talajić nije profesionalni pisac nego crtač, nadoknadio je srcem i iskrenošću, rečenice teku i vi se borite skupa s njim za djetetov boljitak, navijate za obojicu.

Dakako, kroz knjigu se vidi da Dalibor dolazi iz glazbene obitelji, tu su operne arije, uspavanke... uostalom, i naslov knjige je potpuno primjerena primjena evergreena 'Bridge Over Troubled Water'.

Teško je čitati, a kamoli proživjeti sva ta hvatanja slamki spasa i terapija svih vrsta, od kozmičkih do baletnih, nade i poraze, mala velika slavlja, višemjesečne napore za sitan i ogroman pomak... Ovo je knjiga koja čovjeka može motivirati za sve vrste borbi.

OCJENA: Vjerujem da je ova knjiga već poznata krugu ljudi koji se suočavaju s istom stvarnošću, bilo kao roditelji, skrbnici, terapeuti, ali, ja, kao otac troje djece 'bez posebnih potreba' rado bih je preporučio svakom roditelju. Svakome, jer je najbitnija pouka 'ništa nam nije prirođeno, sve treba naučiti' i zaslužuje deset zvjezdica, reklo bi se roditeljski 'must have'.