O AUTORICI: Karine Tuil rođena je 3. svibnja 1972. u Parizu. Diplomirala je na Sveučilištu Paris II-Assas (DEA u komunikacijskom pravu/informacijskim znanostima), priprema doktorski rad o regulaciji izbornih kampanja u medijima, a istovremeno piše romane. Njen prvi roman 'Pour le pire' se pojavio u rujnu 2000. i bio je hvaljen od strane knjižara, no tek drugi roman 'Interdit' (Plon 2001.) - burleskni prikaz krize identiteta jednog starog Židova je doživio uspjeh kod kritike i javnosti. Bio je u izboru za nekoliko nagrada, uključujući nagradu Goncourt, a osvojio je nagradu Wizo i preveden na nekoliko jezika. 'Ženski seks' iz 2002. - oštra komedija o odnosima majke i kćeri, zaključila je njezinu trilogiju o židovskoj obitelji.
Godine 2003. Karine Tuil je objavila 'All About My Mrother' koja istražuje perverzne učinke autofikcije (nominirana za nagradu Booksellers' Prize i finalist za nagradu France Television), a 2005. se vratila tragikomičnom duhu objavivši 'When I Was Funny' koja pripovijeda o neuspjesima francuskog komičara u New Yorku. Ta posveta velikim komičarima je adaptirana i za film te osvojila nagradu TPS Star za najbolje filmski adaptiran roman. Godine 2007. je napisala 'Douce France', roman koji otkriva funkcioniranje centara za administrativni pritvor.
Karine Tuil je također pisala kratke priče za Le Monde 2, l'Express, Unicef i surađivala s raznim časopisima uključujući L'Officiel, Elle, Transfuge, Le Monde 2, Livres Hebdo. Trenutno piše portrete ličnosti iz ekonomskog svijeta za Enjeux les Echos.
Za svoj sedmi roman, 'Dominacija' (2008.), dobila je Stendhalovu stipendiju Ministarstva vanjskih poslova. I on je ušao u izbor za nagradu Goncourt i nagradu Flore. Osmi roman 'Six mois, six jours' je objavila 2010. Isti je konkurirao za Goncourtovu nagradu za srednjoškolce i Interallié, a 2011. osvojio književnu nagradu Rimske vijesti u organizaciji časopisa styletto i Drugstore publicis.
'Izum naših života' je objavila u rujnu 2013. te bila među četiri finalista Goncourtove nagrade. Preveden je u Nizozemskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Kini i Italiji, postigao međunarodni uspjeh i objavljen u SAD-u i Velikoj Britaniji kao 'The Age of Reinvention'.
Iduće godine Karine Tuil je odlikovana insignijom Viteza Reda umjetnosti i književnosti, a 2017. joj je dodijeljen čin časnika Reda umjetnosti i književnosti.
'L'insouciance' je objavljen u rujnu 2016. Dobitnik je nagrade čitatelja Landerneau 2016., te bio u izborima za razne književne nagrade uključujući nagrade Goncourt, Interallié, Grand Prix de Francuske akademije. Preveden je na nekoliko jezika.
'Ljudske stvari' (u bosanskom izdanju Buybook 2022.) / 'Optužba' (u hrvatskom izdanju Znanje 2023.), jedanaesti roman, je pak osvojio nagradu Interallié 2019. i Goncourt des lycéens 2019. Preveden je na njemački, arapski, bosanski, katalonski, hrvatski, grčki, talijanski, hebrejski, latvijski, rumunjski, ruski , srpski, slovački, slovenski, turski... Za kino ga je prilagodio Yvan Attal, objavljen je 2022. i već dobio više nagrada. U filmu glume Benom Suzanne Jouannet, Charlotte Gainsbourg, Mathieu Kassovitz...
Karine Tuil je primila u Veneciji 2021. nagradu Kinéo za umjetnost i književnost u povodu izlaska talijanskog izdanja 'Les Choses Humaines', 'Le cose umane' u izdanju La nave di Teseo.
Njen najnoviji roman 'Odluka' je objavljen 6. siječnja 2022.
IZ SADRŽAJA: Jean i Claire Farel uspješan su pariški par: on je slavni politički novinar, a ona esejistkinja poznata po svojem feminističkom angažmanu. Imaju jednako uspješnog sina, studenta jednog prestižnog američkog sveučilišta. Sve im naoko polazi od ruke. No optužba za silovanje poremetit će tu savršenu društvenu konstrukciju.
Seks, njegov divlji nagon i poriv za uništenjem u središtu su ovog romana u kojem spisateljica Karine Tuil propituje suvremeni svijet, demontira nemilosrdnu mehaniku pravosudnog stroja i suočava nas s vlastitim strahovima.
Jer tko može biti siguran da i sam jednom neće upasti u sličan začarani krug?
OSVRT: Francuska nagrada 'Goncourt' je jedna od književnih nagrada svjetskog ugleda, koja se od 1903. dodjeljuje autoru najboljeg francuskog proznog djela objavljenog te godine, a autor je može dobiti samo jednom. Karine Tuil je 'Optužbom', pak, osvojila 'Goncourta za srednjoškolce', mlađu inačicu koja se dodjeljuje od 1987. pri čemu 10 članova žirija nominira 12 djela za nagradu. Nakon toga, oko 2000 srednjoškolaca, u organizaciji i pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja, pročita svih 12 djela te poslije rasprava i debata konačnim glasovanjem odabire pobjednika. Izvrstan je to način poticanja čitanja i volio bih da se tako nešto dogodi i u Hrvatskoj, da se srednjoškolcima u lektiru unese barem tri-četiri djela suvremenih hrvatskih autora pa da izaberu pobjednika. Jer 2000 članova u Francuskoj, a eto nek bude bar 500 u Hrvatskoj, doista predstavlja impresivan žiri i vrijednu etiketu.
Glede 'Optužbe', nisam fan atmosfera 'I bogati plaču, zar ne', a Karin obrađuje brojne društvene teme kroz prizmu visoke društvene klase, popularnog TV novinara kojeg vole gledatelji i poštuju političke strukture, te supruge, esejistice i poznate feministice. Pokretač svega su problemi njihova sina. Silovanje, kojeg poriče. Francuski srednjoškolci su, očito, zanemarili stalešku komponentu i debatirali samo o problemima koje roman pokušava osvijetliti.
A oni su zloupotreba društvene moći i veza, dvostruka mjerila francuskog društva prema migrantima u odnosu na starosjedioce, promjena osobnog stava kad pogađa obitelj, seksizam u društvu, ortodoksno prakticiranje židovske vjere, i dakako - silovanje. Sve je to uneseno u 'Optužbu', a o čemu bi mogli raspravljati i hrvatski srednjoškolci. Prvenstveno zapamtiti da kod pristanka na seks ne postoji 'siva zona' i da je potrebno jasno i glasno čuti 'da'. U protivnom, Karin je sjajno opisala kako mladenački nagon može srušiti očekivanu budućnost, koliko su opasne tulumske inicijalizacije i muško dokazivanje.
Iako skoro svi njeni likovi iskazuju većinom negativne osobine, stalnim isticanjem hashtaga #meToo, pa i minimiziranim prostorom koji je dala muškoj obrani, Tuil u romanu jasno drži ženski pogled vjerodostojnijim. Jer mane ženskih likova se ogledaju uglavnom u Clairinim ili Milinim dvojbama i premišljanjima, dok su i Jean i Alexander bez ikakve ograde pokazani muškim narcisima. Opetovanje i pozivanje na #meToo ili Monicu Lewinsky je sve to dodatno učvrstilo, baš kao i kraj koji poručuje da je muški svijet uvijek - pobjednik. Možda kao muškarac to ne mogu ili ne želim vidjeti, a možda samo želim vjerovati da je svijet ipak drugačiji, ravnopravniji, no iz ovog romana - poruka je jasna.
Stil pisanja je prilično staromodan, suhoparan, pogotovo u usporedbi s novim autorima koji to rade znatno emotivnije. Osobno mi je prvi, 'balzakovski' dio romana i izvrsno profiliranje svakog karaktera znatno bolje legao nego dio iz sudnice koji i u filmovima ostavi znatno jači utisak.
Ono što može smetati je i Karinina namjera da u roman unese što više toga može, kao da je nakon brojnih užih izbora, Goncourta htjela silom izboriti. Tako su se među temama našle i razlike u godinama između partnera, eutanazija, izostanak komunikacije u obitelji, problemi smjene generacija na poslu, novi medijski zahtjevi... dok su neki likovi na pozornicu postavljeni 'bez da su ispalili metak'.
OCJENA: Nekoć davno moja je generacija rasla uz Ingoličevu 'Gimnazijalku', možda je 'Optužba' doista roman koji je potreban današnjoj mladeži. Šteta što nije smješten u brojnije slojeve društva i što nije pisana modernije. Ovako, ocjena 3,5 pljeska ide najviše zbog namjere da je pročitaju gimnazijalci. I da shvate moguće implikacije seksa bez jasnog pristanka obje strane. Bih li je preporučio vlastitoj djeci? Da.