'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Poetična proza dostojna Balaševićevih lirskih opisa

O AUTORICI: Rođena 1974. u Sinju. Osim poezije piše i objavljuje kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedini pjesnički ciklusi i priče prevedeni su na 20 stranih jezika. Osim pjesničke nagrade Goran za mlade pjesnike za rukopis Plahta preko glave, dobitnica je nagrade Balkan Grand Prize for Poetry 2007. na međunarodnom festivalu u Rumunjskoj te ugledne nagrade The European Poet of Freedom Award 2014. za knjigu pjesama Kauč na trgu, koju dodjeljuje poljski grad Gdanjsk. Godine 2017. nagrađena je Goranovim vijencem za ukupan doprinos poeziji. Vodi radionice kreativnog pisanja, prevodi s engleskog i njemačkog poeziju i prozu. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Objavila: Plahta preko glave (poezija, 1999.), Tamagochi mi je umro na rukama (poezija, 2001.), Đavo i usidjelica (poezija, 2003.), Kvadratura duge (poezija, 2007.), Kičma (proza, 2009.), Kauč na trgu (poezija, 2011.), S tetovažom nisi sam (proza, 2011.), Mali rječnik biblijskih žena (proza, 2013.), Kafkin nož (poezija, 2015.), Prolazi i pukotine (putopisi, 2015.), Veće od kuće (eseji, 2018.) i Noć na Zemlji (proza, 2021.)

IZ SADRŽAJA: Dorta Jagić ne zna popraviti slavinu koja curi, ali umije popraviti 'loš bešamel umak, jednostavniju frizuru i naheren tekst priče ili pjesme'. Ovo je zbirka kratkih proza na rubu žanra kratke priče, autobiografskih zapisa, crtica, proširene pjesme u prozi.

OSVRT: Nije da nisam čuo za Dortu, kao jednu od vodećih modernih hrvatskih pjesnikinja, ali toliko dugo apstiniram od čitanja poezije da mi nije palo napamet uzimati njene knjige u ruku. Do prije neki dan, jer sam na stranicama 'Besplatne elektroničke knjige' naišao na njeno e-pub izdanje u prozi.

I eto, otkad sam pročitao ovu 11 godina staru knjigu, na kavama je preporučujem kao jedinog autora dostojnog puno poznatijih Balaševićevih lirskih opisa. Znam ja da autori ne vole kad ih se uspoređuje, da Balaševićeva djela čine i humor, politika, glazba, no Jagić sve to nadoknađuje nepredvidivošću. 

Petnaest priča je inspirirano svim i svačim, ljubavnim zapletima, vozačem kamiona, kolodvorom, roditeljima, birokracijom, rođendanom, govore o osjećajima, egzistenciji, prolaznosti... no sve to nabrajanje tema mi djeluje presuho i ne može opisati stanje u koje vas povuku Dortine rečenice, metafore, izrazi. 

Jagić je izuzetnom lakoćom u svoju prozu umiksala sve ono što smo navikli čitati u poeziji, a teškim temama dodala boje, okuse, mirise te cinizam i ironiju kako bismo lakše probavili samoću.

Iako su njeni likovi uglavnom žene, ovo je sjajno štivo za svakoga.

OCJENA: Da sam doktor, preporučio bih čitanje ovih priča sedam dana, dva puta dnevno, prije i poslije sna i zaslužuje četverostruki pljesak. Dostupna vam je za besplatno preuzimanje na sljedećem linku.