'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: O usamljenosti, nestalima i hobotnici koja razumije ljude

O AUTORU: Shelby Van Pelt američka je spisateljica, odrasla na pacifičkom sjeverozapadu, u državi Washington. Za svoj prvi roman 'Neobično pametna stvorenja' inspiraciju je pronašla gledajući kratak film o jednoj nevjerojatno inteligentnoj hobotnici, ali i u omiljenom akvariju svog djetinjstva. Prvi put se 2015. upisala na tečaj kreativnog pisanja i kao domaći rad pisanja priče iz neobičnog kuta gledanja ispisala prvo poglavlje. Sa svojom obitelji živi u Chicagu.

IZ SADRŽAJA: Nakon muževe smrti Tova Sullivan zaposlila se u obližnjem akvariju u Sowell Bayu. Čišćenje podova tijekom večernjih sati u društvu stvorenja koja se tiho kreću u bazenima pomaže joj nositi se s tugom i usamljenošću, njezinim stalnim životnim pratiteljicama otkad je prije 30 godina nestao njezin osamnaestogodišnji sin Erik.

Glavna atrakcija akvarija je Marcellus, divovska pacifička hobotnica, koja iz svog bazena promatra svaki Tovin pokret. Nestašni Marcellus rado se iskrada iz bazena u potrazi za slasnim zalogajima, no jedne se večeri zapetlja u žice na podu čajne kuhinje, a Tova joj nježno pomogne izvući se iz smrtonosne klopke. Tako započne jedno čudesno, neobično prijateljstvo uz potragu za rješenjem misterije Erikovog nestanka, U sve će se uplesti i Cameron, tridesetogodišnjak kojeg je majka ostavila kao devetogodišnjeg dječaka i nestala.

OSVRT: Doista odavno nisam pronašao knjigu koja u godinu dana dosegne na Goodreadsu ocjenu 4.45 u izboru više od 190.000 čitatelja, uz tek 1% onih koji su je ocijenili s manje od tri zvjezdice. Po izboru korisnika Goodreadsa, Shelbyn prvijenac je bila 4. najbolja fikcija 2022. te 5. u kategoriji debitantskih djela. Impresivno za debi, pogotovo kad se pogleda štura biografija autorice sa skrivenom godinom rođenja. 

Dakako, sve je bilo jasnije kad sam pogledao zahvalu na kraju knjige, u kojoj je broj imena kao na filmskoj špici. Moj omiljeni komentator košarke na Arena Sportu, Domagoj Pancirov, ima običaj neke stvari isticati uz rečenicu 'Oprostite dragi gledatelji, ali ja moram ponoviti ...', pa ću tako i ja zamoliti oprost i po tko zna koji put ponoviti autorima, izdavačima pa i čitateljima da je stvaranje bestsellera rad velikog tima, suradnje autora, urednika, prvih čitača, književnih agenata, promotora, blogera... Sve veći broj recenzija dolazi na audiobook izdanja, stoga je bitan i narator u audio verziji. Dakle, dvadesetak ljudi stvara bestsellere, ispravlja, predlaže, provjerava, pegla stil, radi audioverziju, a kasnije kreira prodajnu priču. U konačnici se ostvaruje prodaja iz koje su svi oni i financijski zadovoljeni. 

Sve to ne umanjuje osnovni, autorski doprinos Shelby Van Pelt već pomaže da izađe na megdan ogromnoj knjiškoj produkciji.

'Neobično pametna stvorenja' spada u tzv. feel-good romane koji me po zatvaranju zadnje stranice ostavljaju punog srca, nadahnjuju i šire toplinu oko sebe. U Timbru sam već pisao o npr. 'Sobarici' Nite Prose, 'Sutra, sutra, sutra' Gabrielle Zewin, 'Svojevrsnoj' Sandre Antolić, a čak bi i 'Grad u oblacima' Anthonyja Doerra mogao svrstati među njih. Evo, gledajući arhivu, iznenađen sam da do sada nisam stigao preporučiti nijednu knjigu meni omiljenog feel-good pisca Fredricka Backmana.

Shelby je, po vlastitim intervjuima, roman počela pisati kao zadatak na tečaju kreativnog pisanja. Zadatak je glasio napisati priču iz neobičnog kuta, a nju je inspirirao dokumentarac o nevjerojatnoj inteligenciji hobotnica. Daljnji razvoj djela je išao uobičajenim tijekom u kojem se dvije naizgled neovisne priče stapaju u jednu. Dakako, daleko je njen stil od Doerra ili Backmana, ali nudi ono što nam je sve češće potrebno - srce puno topline.

Autorica je kroz jednu priču ukazala na probleme usamljenosti starijih osoba, tuge za preminulima, povučenosti kao i traženja istine o nestalim osobama, u drugoj o stjecanju odgovornosti mladog čovjeka, dok je u trećoj kroz hobotnicu u akvariju progovorila o tužnoj sudbini zatočenih životinja, kao i o tome je li čovjek baš najpametnije stvorenje na svijetu. Lik hobotnice je obrađen baš kao u Pixarovim animiranim filmovima.

Meni se čini da je sve to moglo biti sažeto i u stotinjak stranica manje, da je radnja prespora, kraj predvidiv još od polovice, mačka u romanu nedokučivi višak, neki likovi obrađeni prepovršno, a posebno da je hobotnica morala dobiti i veću ulogu. Ipak, ne mogu poreći da je stil pisanja vrlo pitak i da ćete se, ako ne trčite za brojem pročitanih knjiga, a čitanju pristupite relaksirano, osjećati ugodno.

OCJENA: Uzmete li 'Neobično pametna stvorenja' u čitanje, ne očekujte pandan 'Čovjeku zvani Owe', odvojite dovoljno vremena, budite skromniji u zahtjevima i dobit ćete više. Bilo bi nepošteno prema Backmanu ili Doerru, Shelby dati pet zvjezdica, četiri će biti dovoljne, ponajviše jer volim feel-good knjige.