'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Nije James, ali će vas dobro zabaviti

O AUTORICI:

Mihaela Erceg Mihe, mag.art. (Split, 1997.) je hrvatska ilustratorica, autorica stripova, animatorica i spisateljica prepoznatljiva po svom humorističnom stilu. Magistrirala je animirani film na ALU Zagreb, članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika i profesionalna slobodna umjetnica čiji su kratki animirani filmovi osvojili brojna priznanja. Objavila je knjigu karikatura 'Knjiga godine' (Artur 2021.) i roman 'Ako prođe, prođe' (Beletra 2022.). Crtač je Webtoon serijala 'Martel Dangereux' (Super Moon 2024.) i 'Salty Banana' (Super Moon 2025.) za produkciju Super Moon.

'Jubav kontra sili' (Beletra 2025.) je njen drugi roman. Više i aktualnije potražite na njenoj Wikipediji.

IZ SADRŽAJA:

Mjesto radnje je kamenolom na Braču, mitsko mjesto cijenjenog bračkog mramora i ukorijenjenih, snažnih individualaca osebujnih talenata. Vrijeme radnje smješteno je na prijelaz iz 17. u 18. stoljeće, doba jedrenjaka kakvim na Brač stižu Amerikanci. Njihov cilj je naručiti blistavo bijeli brački kamen za palaču američkog predsjednika. S američkog jedrenjaka u bračkoj luci iskrcava se izaslanik zadužen za kupnju kamena, a prati ga njegova kći s crnom ropkinjom, kakva na otoku još nije viđena... Kroz povijesnu fikciju o srazu civilizacija, Mihaela Erceg s lakoćom dokazuje svoju originalnost i nepredvidivost u romanu punom smijeha i suza. Od stripa i animacije do, evo, drugog romana, kroz sve radove Mihaele Erceg provlače se humor i ironija kao stalni likovi, bilo da se radi o bijegu od mafije ili tucanju kamena. Roman 'Jubav kontra sili' izvrsno se uklapa u aktualni hrvatski trend avanturističkih povijesnih romana koje prvenstveno zanima ljudski faktor u povijesnim događajima.

OSVRT:

Za početak, za one koji ne znaju, pošteno je pripomenuti da mi je Mihe kći. Znam, nije jednostavno pisati osvrt na roman čije sam nastajanje pratio od prvih ideja. No, obećao sam da ću kroz 'Timbar' podržavati mlade, pogotovo ako su autorice, a ona ispunjava oba kriterija.

Pa, krenimo od dijela u kojem sam joj kao otac i 'osvrtnik' zanovijetao da joj je ovo već drugi roman i da, ako želi napredovati, mora imati urednika koji će joj pomoći. Trudila se, razgovarala je i kontaktirala s više osoba, nadala se određenim imenima, ali su svi imali 'druge obaveze'. Zatim su zaredali i neki zdravstveni problemi, pa se odužilo do trenutka kad je rukopis morao biti predan izdavaču. I da budemo načisto, nije to loš roman, dapače, ali sam i dalje tužan što nije prošao kroz oštre uredničke ruke koje bi joj naredile da nešto izbaci, dopiše, provjeri... koje bi je vodile. Vraćam se na već stoput ponovljenu rečenicu da stranice zahvala kod uspješnih romana nisu uzalud tamo, jer u stvaranju takvih djela aktivno sudjeluje puno osoba. Ovdje je ta stranica izostala. Žao mi je.

Nakon 'Ako prođe, prođe', Mihe je i ovim, ovaj put primarno ljubavnim, romanom potvrdila stilsku osebujnost, punu humora i apsurdnih situacija, laku rečenicu i čitljivost. U početku sam krenuo provjeravati jesu li povijesne ličnosti, događaji ili mogućnosti koje spominje doista povezane s razdobljem o kojem piše, uklapa li se to... no onda sam se priklonio traču po kojem je Hegel navodno rekao: 'Ako se činjenice ne uklapaju u teoriju, tim gore po činjenice'. (Hegel je u svom radu navodio osam planeta, prijatelji ga uvjeravali da je u međuvremenu otkriven i deveti planet, Neptun, i da je to činjenica. Hegel je, navodno, odgovorio: 'Tim gore po činjenice'. No, od 2006. godine se Pluton više ne ubraja u (klasični) planet, pa ispada da je Hegel ipak bio u pravu.)

Iako 'Jubav kontra sili' treba čitati kao zabavno štivo i ljubavni roman, u kojem autorica bez problema skače iz 17. stoljeća u današnjicu, povremeno ubacujući povijesne ličnosti, sebe i današnji Split, ili podsjeća na mnoge povijesne zanimljivosti i trivije, Mihe kroz brojne fragmente vrlo vješto ukazuje na neravnopravnost među ljudima - po staležu, spolu i rasi. Posebno se to vidi kroz lik tamnopute sluškinje Kasije i priču o obitelji Johnson. Time se – i ne znajući – uklopila u aktualni trend, jer upravo je ove godine Pulitzera za književnu fikciju dobio roman James, koji prepričava Pustolovine Huckleberryja Finna iz perspektive roba.

Dakako da Mihe nije Percival Everett, ali eto, zgodna je usporedba jer nema puno hrvatskih modernih romana koji dotiču i tu temu. Ostatak, kao i prošli put, osim potrebe jednakosti među ljudima i čestog spominjanja Voltairea, ističe vrijednost prijateljstva, ovaj put i nepobjedivoj ljubavi.

OCJENA:

Prijateljica mi je poručila da joj je, nakon jednog teškog romana, trebalo nešto što će je opustiti i nasmijati – i da joj je Mihe to u potpunosti uspjela pružiti. Parafrazirat ću Mihinu uobičajenu posvetu 'Nije Rat i mir, ali će vas dobro zabaviti' – u 'Nije James, ali će vas dobro zabaviti'.  U to ime, a za predstojeće ljetne dane, ide puna preporuka.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku.

Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.