'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Nema to veze s mladošću, nego s kreativnošću. Ili ipak...

O AUTORICI: Dora Šustić (1991., Rijeka) diplomirala je političke znanosti na Sveučilištu u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na Akademiji FAMU u Pragu. Radi kao filmska i TV scenaristica. Bavi se i književnim radom; objavila je eseje, pjesme, recenzije i kratke priče u regionalnim i međunarodnim književnim časopisima na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku (Bosporus Review of Books, Hourglass Literary Magazine, GUTS Magazine, Večernji list, Kritika HDP, Portal Novosti, Kritična masa...). U izdanju Gradske knjižnice Rijeka i Frakture 2022. objavila je roman prvijenac Psi, za koji je primila nagradu Drago Gervais. Roman Psi bio je finalist nagrade t-portala za roman godine, finalist Nagrade Janko Polić Kamov za najbolje književno djelo godine i polufinalist regionalne nagrade Meša Selimović. Dora živi u Zagrebu.

IZ SADRŽAJA: Kada upiše slavnu Filmsku akademiju u Pragu neimenovana glavna junakinja nada se da će od života dobiti sve što želi – 'znanje, slobodu, seks, posao, uspjeh, ljubav i pare'. Zlatni Prag grad je njezinih snova ali i mjesto gdje će se suočiti sa svim izazovima života. Kada se na jednoj zabavi upozna sa starijim karizmatičnim fotografom, zaljubljuje se i prepušta strastima, niti ne sluteći koliko je moćna njegova tamna energija. I dok je on za nju prva velika ljubav, dotle je ona za njega, jer joj nevjerojatno sliči, reminiscencija pokojne mu žene, Andalužanke koju je beskrajno volio.

OSVRT: Iako se o romanu Psi dosta pisalo u medijima i već je doživio više izdanja – 2022. (Praznina, Gradska knjižnica Rijeka) i 2023. (Psi, Fraktura) – meni je nekako promaknuo. Na sreću Andrea mi ga je poklonila za Božić da obogatim svoj pogled na mlade autore, a sad vidim da je za 2025. Fraktura najavlila i još jedno izdanje. Posve zasluženo.

Devedesetih sam šefu marketinga lokalne banke predložio neku ideju. Imao sam 30-ak godina, on 50+. Saslušao me i započeo rečenicu s: 'Vidite, vi mladi imate zgodne ideje', na što sam odmah odbrusio: 'To nema veze s mladošću nego kreativnošću, bez obzira na godine'. Hladno se nasmijao i ... prijedlog mi nije prošao. Taj razgovor mi je pao na pamet dok pokušavam napisati ovaj osvrt, iako bih ga objavio čak i kad bi mi autorica odbrusila istom rečenicom.

Jer reći da je Psi izvanredan roman zato što ga je napisala djevojka s nepunih 30 godina bilo bi nepošteno. Nema to veze s mladošću nego s kreativnošću. Mnogi iskusniji pisci nisu uspjeli ovako otpustiti kočnice i stvoriti britak, žestok, strastven, introspektivan, ljubavni i erotičan roman, istovremeno i putopis i psihološku studiju. Nije lako pisati autofikcijski – stilom koji briše granice između autora, pripovjedača i lika – a Dora je svojoj junakinji nadjenula i vlastito ime. U intervjuima je rekla da je to bio prijedlog urednice romana Olje Savičević Ivančević, no mogla ga je ona i odbiti. Svaka čast Dori za hrabrost, aplauzi Olji za pravi urednički prijedlog.

Uostalom, bismo li trebali drugačije osjećati empatiju (ili odbacivanje) prema destrukciji, pijanstvima, bulimiji ili brizi o susjedi protagonistice kad bismo znali pripada li stvarnoj ili fiktivnoj Dori?

Literarna Dora, također Riječanka, vodi nas kroz autoričino odrastanje i putovanja – od rodnog grada, preko studija filmske režije u Pragu, do Andaluzije i Istanbula. Roman je pun multikulturalnih referenci – od portreta međunarodnih studenata na Akademiji, odnosa s hindu susjedom do opisa života u Turskoj.

No, u radnju je ubačen i fiktivan toksičan ljubavni odnos u kojem Dora (21) želi svom ljubavniku (39) nadomjestiti preminulu suprugu. I taj odnos je, unatoč generacijskoj razlici, bespoštedan, vatren, strastven – pa bi bilo pogrešno pripisati ga samo Milenijalcima i zanemariti Jane Eyre, Lolitu, Pijanista, Malenu, Ljubavnika… Možda sam zabrijao kad ovo djelo stavljam u taj rang, a možda i nisam. Cijeli roman pulsira između strasti i smrti, Erosa i Tanatosa.

A onda su tu i psi – ne samo u naslovu, nego i kao metaforički lajtmotiv. Dora provlači nesretnu sudbinu Galgosa, pasmine koju ekstremni lovci uzgajaju isključivo za lov, izgladnjuju, a potom odbacuju ili ubijaju. Psi su ovdje mitološki čuvari granice života i smrti, proganjaju je kroz snove. Kod mene je, doduše, suprotno – psi u snovima mi obično najave neki sretan trenutak, najčešće susret s prijateljima, svatko ima svoj sanovnik.

Ne sumnjam da će neki čitatelji Dorin vokabular, opise menstrualnog seksa ili krvave scene proglasiti vulgarnima, da će roman izazvati potpuno podijeljene osjećaje – ali u njemu je sve na svom mjestu, potpuno u funkciji djela. Koliko sam čitao, stvarala ga je sedam godina, još od ranih dvadesetih.

OCJENA: Iako i dalje tvrdim da ovakav ritam i stil nemaju veze s mladošću, nego s iznimnom kreativnošću bez kočnica, s druge strane gledano možda je baš ta mladost bila presudna u hrabrosti da piše bez zadrške, bez autocenzure, s iskrenošću koju rijetko viđamo. Takvih glasova sigurno ima još, ali rijetko dobivaju priliku – i zato bi izdavači trebali imati više povjerenja u mlade autore. I prošli put sam podvukao da su domaći autori, koje su mi izdavači preporučili za  Timbar u 2024. imali u prosjeku više od 55 godina i da to treba ispraviti.

Vjerojatno ćemo u Dorinim sljedećim romanima doći do punog odgovora na dvojbu potiče li mladost kreativnost, ali kakav bio da bio - Psi zaslužuju pun aplauz preporuke.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku https://facebook.com/timbarnalibar