O AUTORICI: Donatella Di Pietrantonio je rođena u Arsiti, u pokrajini Teramo, studirala u L'Aquilu gdje je 1986. diplomirala stomatologiju na tamošnjem Sveučilištu, zatim u Penneu, u pokrajini Pescara, gdje je radila kao dječji stomatolog. Kao spisateljica debitirala je 2011. romanom 'Moja majka je rijeka', čija je radnja smještena u Abruzzo. Iste godine je objavila priču 'Lo scargio' u 'Granta Italia'.
Godine 2013. objavila je svoj drugi roman, 'Bella mia', smješten u L'Aquilu. Pod utjecajem tragedije potresa 2009. djelo je bilo fokusirano na temu gubitka i žalosti, nominirano za nagradu Strega i osvojilo je nagradu Brancati 2014.
Godine 2017. objavila je svoj treći roman za Einaudi, 'Vraćena', također smješten u Abruzzo. Knjiga istražuje temu odnosa majka-dijete u njenim patološkim aspektima, a dobitnica je nagrada Campiello i Napulja. Iz romana je 2019. izvedena kazališna predstava u produkciji Teatra Stabile d'Abruzzo te 2021. film redatelja Giuseppea Bonita.
Također, 2017. godine Sveučilište 'Gabriele d'Annunzio' u Chietiju dodijelilo joj je Orden Minerve. Godine 2020., ponovno za Einaudi, objavila je 'Sestrinu priču', a koja se smatra nastavkom 'Vraćene', budući da opisuje uzastopne priče dviju sestara koje su bile protagonistice prethodnog romana. Djelo je konkuriralo za nagradu Strega 2021., završivši na drugom mjestu, te je dobilo književnu nagradu Basilicata.
IZ SADRŽAJA: Adriana me je znala povući natrag svemu onom što sam htjela ostaviti za sobom. Biti joj sestra budilo je u meni snažan osjećaj nelagode.
Gluho je doba noći. Mlada žena, Adriana, žustro kuca na vrata starije sestre s bebom u naručju. Od koga bježi? Kakva neugodna otkrića donosi sa sobom? Kakve će posljedice imati njezin dolazak?
Godinama kasnije starija sestra, sveučilišna profesorica, u djetinjstvu poznata pod bolnim nadimkom Vraćena, dobiva poziv da hitno dođe u Pescaru. To će putovanje sa sobom povući i putovanje meandrima prošlosti, sjećanjima na minule ljubavi i gubitke, tajne i žaljenja.
OSVRT: Oni koji prate 'Timbar na libar' će se sjetiti da sam pisao o 'Vraćenoj', spominjao atmosferu koja me je podsjećala na Elenu Ferrante i 'Moju genijalnu prijateljicu', a u ušima zvonile intonacije dijaloga koje vode Elena i Lilo. Mnogi su osvrti na 'Vraćenu' predbacivali Donatelli tu sličnost nazivajući je 'Ferranteovom za siromašne' što autoricu nije pokolebalo da nastavi pisati u istoj atmosferi.
'Sestrina priča' je nastavak 'Vraćene' samo zbog likova koji se spominju, no sama knjiga se može čitati potpuno neovisno. I dalje su u centru slike Italije, ovaj put Pescare, odnosi u disfunkcionalnim obiteljima i život u relativnom siromaštvu. Ovdje sestre više nisu djeca nego odrasle osobe: 'Vraćena', koja je postala profesorica u Francuskoj i živi svoj buržoaski život te 'divlja' Adriana, koja prolazi kroz život u ribarskom mjestu.
Nekome će česti vremenski skokovi u djelu smetati, a nekome biti jedina zanimljiva stvar jer je roman znatno manje intrigantan od 'Vraćene'. Ono što mi se svidjelo je puno primorske atmosfere koja ovaj put prevladava djelom. Ribari, trgovanje na otvorenom, Mediteran... Stil pisanja je jednostavan, pitak, roman vrlo kratak, ali Donatella ne uspijeva postići intrigantnost i napetost koju je stvorila u 'Vraćenoj'. Iako je na scenu postavila dva lika s potpuno suprotnim životnim stanjima, nije joj uspjelo stvoriti i dramski zaplet. Otkrijem li jedinu 'neočekivanu' stvar, spojlat ću radnju.
OCJENA: Ako su vam u glavi scene iz 'Genijalne prijateljice' i uživate u slikama primorske Italije, roman će vam se svidjeti, no ako očekujete dostojan nastavak 'Vraćene', bit ćete razočarani. Prethodnici sam dao tri i pol pljeska, pa zaokružio na četiri s nadom da će ići nabolje. Po meni - nije išlo, ali s obzirom na to da roman ima samo 160 stranica ne trebate ugušiti znatiželju da je i sami pročitate.