'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Književni patchwork o burzi i dvadesetima u Americi

O AUTORU: Hernan Diaz rođen je u Argentini 1973. Dobitnik je više književnih nagrada i priznanja, a njegov prvi roman, 'In the Distance', bio je finalist Pulitzerove nagrade i nagrade PEN/Faulkner. Autor je i knjige 'Borges, between History and Eternity'. Živi i radi u New Yorku. 'Dogovor' je njegov drugi roman. Dio šire liste kandidata za Bookera 2022.

IZ SADRŽAJA: U gradu posvećenu stvaranju novca i nevjerojatnih priča, u kojem bogatstvo znači moć - koja će osoba reći istinu? Svi su u New Yorku čuli za Benjamina i Helen Rask. On je legendarni tajkun s Wall Streeta, a ona genijalna kći ekscentričnih američkih aristokrata. Zajedno su se uzdigli do vrha naizgled beskrajnog bogatstva, ali po kojoj cijeni? Glasine o njima okosnica su uspješnog romana iz 1937. koji su izgleda svi u New Yorku pročitali. No to nije jedina verzija te priče…

OSVRT: Ne volim romane u kojima se vidi glad za književnom nagradom, a 'Dogovor' mi se čini baš takvim. Početak mi je bio doista obećavajući, zanimljiva biografija bračnog para s Wall Streeta u doba bitnih ekonomskih pomaka SAD-a i rasta burze sve do poznatog Crnog petka i kraha. Priznajem da se u financijske i burzovne pojmove ne razumijem nimalo, pa mi je sve skupa djelovalo poučno i intrigantno. Tome je svakako doprinio izvrstan stil pisanja, lagan, pitak, iznenađujući za pisca kojem je ovo tek drugi objavljeni roman. 

No, onda počinje drugi dio, ludilo u kojem Diaz razbija uobičajenu strukturu knjige te isti život opisuje iz novog kuta, autobiografskom naracijom uz pretjerani broj paski tipa 'ovdje dodati dio', 'o ovome još pisati', 'dodati anegdote'... Podsjetilo me to na vrijeme u kojem sam se bavio oglašavanjem, pa smo jednom klijentu namjerno pustili oglas uz opaske 'ovo podebljaj', 'ovo istakni', 'ovdje dodaj crtu'..., a on me ujutro zvao pitati je li to baš tako trebalo ići ili su u novinama pustili neredigirani oglas. 

No oglas je jedno, a s obzirom na to da sam želio čitati priču bez eksperimentalnih vježbanja forme, bio je to dio u kojem sam razmišljao ostavljanja knjige nepročitanom. 

Treći dio, pak, prikazuje život osobe koja je povezana s prva dva dijela, i tvori skoro neovisnu priču o brizi kćeri za oca, s fokusom na talijanskog imigranta i anarhizmu u dvadesetima, da bi se na kraju sve pokušalo povezati u dnevniku koji bi se mogao nazvati feminističkim dijelom.

Dakle, svega tu ima, i burzovnih pojmova i mentalnih kvaziliječenja i anarhizma i marksizma i feminizma, spominjanja brojnih likova iz svijeta umjetnosti, sve kroz četiri različite forme: roman, autobiografiju, memoare i dnevnik. Sve uz dosta melodrame. Ima tu i vrlo zanimljivih odlomaka o ulozi novca u životu koje sam prijatelju slao kroz WhatsApp poruke, no sve skupa je za mene jedan veliki grubo tkani književni patchwork.

Diaz pokazuje da ima stil i da bi mogao napisati dobar roman bez ikakvog eksperimentiranja, ali mi se čini da je izgorio u vidljivoj preambicioznosti. 

OCJENA: Roman je ušao u širu listu kandidata za Bookerovu nagradu 2022. i valjalo bi mi poštovati autoritet renomiranih recenzenata. Priznajem, zbog toga bih ga pročitao i unatoč ovakvom osvrtu, a eto čak ću mu iz pristojnosti dati tri i pol pljeska, iako...