'TIMBAR NA LIBAR' ŽELJKA ERCEGA: Knjiga koja nas podsjeća na to da nije savršeno sve što tako izgleda

O AUTORICI: Karla Kuzle rođena je 1977. godine u Zadru. Odrasta u Velikim Zdencima, a od osme godine živi u Zagrebu, gdje polazi osnovnu školu, završava opću IX. gimnaziju, diplomira na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje 2008. godine završava i sveučilišni poslijediplomski interdisciplinarni specijalistički studij iz područja javne uprave. Radila je u Ministarstvu obrane, Upravi za obrambenu politiku, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i u jednom trgovačkom društvu. Govori tri strana jezika te hrvatski znakovni jezik. Objavila je dva stručna rada iz područja javne uprave. Od 2009. godine je u mirovini. Živi u Zagrebu sa suprugom, ocem, mačkom i ribicama.

Njezine literarne radove nagradio je i objavio Večernji list, više puta časopisi Mila, Elle, Cosmopolitan, Grazia i Gloria, opetovano su objavljivani na katoličkom portalu Križ života u formi kolumne rubrike Društvo. Autorski ugovor potpisala je s nakladničkom kućom Algoritam sudjelujući svojim radom u knjizi Samo svoja 2, te za ljubavni roman s tjednikom Gloria. Knjižnica 'Sesvete' nagradila je njezin rad u formi ljubavnog pisma. Radove objavljuje i u časopisu kluba pacijenata 'Zajedno' u Psihijatrijskoj bolnici 'Sveti Ivan' Zagreb, Naše lisje. Psihijatrijski se liječi od šesnaeste godine.

Čaj od ruže njezin je književni prvijenac, ali zapravo je treća knjiga koju je napisala.

IZ SADRŽAJA: Po svemu iznimnu i iznadprosječno inteligentnu djevojčicu i djevojku u pubertetu zadesila je teška psihička bolest kojoj su tek godinama kasnije dali ime: shizofrenija. Priča o bolesti i bolničkoj stvarnosti. Priča o pacijentu i obitelji. Priča o hrabrosti i očaju, o mnoštvu krivih putova i puno dobronamjernih savjeta. Priča koju je bilo teško ispisati. 

OSVRT: Eto, nakon što sam pročitao o čemu se radi, slijedi dodatni šok - radi se o autobiografskoj priči koja i dalje traje. Utoliko je biografski podatak o umirovljenu autorice u 32. godini - shvatljiviji. 

Nisam fan autobiografskih zapisa, jer oni naprosto iziskuju da se solidariziram s autorom/icom, i teško je u osvrtu razdvojiti životnu priču od stila. No, već sam objavio osvrte na Butkovićevu 'Fifty fifty', Talajićev 'Most ponad burne rijeke', Škifićeva 'Pisma iz Vinogradske' te na Facebooku i zapis o Pulitzerom ovjenčanom 'Angelinu prahu' Franka McCourta... a Karlin 'Čaj od ruže' ulazi u tu kategoriju.

I dok su kod nabrojenih djela problemi s kojima se glavni junaci bore fizički vidljivi i opće priznati, Karlina specifičnost leži u tome što psihičku bolest rijetki priznaju i prepoznaju, a ona razara jednakom snagom kao što Krešimira razara kvadriplegija, kao što Talajić ratuje s djetetovim autizmom, kao što se Frank borio s nemogućim siromaštvom... Kao i mnogi drugi, osobu s invaliditetom nikada neću pitati zašto ne trči, a ljudima o čijem psihičkom stanju ne znam baš ništa ću bez problema reći: 'Daj, molim te, nisi valjda lud'. Tko zna koliko sam puta i ne znajući tako nekog povrijedio.

Ispod naizgled više nego savršenog života vunderkinda, savršene djevojčice, 5.0 osnovnoškolke i srednjoškolke, dobrotvorke, sakrio se 'raspad sistema'. Uzalud dobro situirani roditelji, uzalud odjeća iz Trsta, uzalud mogućnosti koje mnogi možemo samo sanjati. Iza onog gdje bih rekao - razmažena do besvijesti ili traži kruha povrh pogače, događala se prava fizička oluja bolova, bolnica, tableta, infuzija, liječenja... Iza dijagnoze koju bih i ja izrekao - 'pukla od učenja k'o cvrčak' krije se priznata i klasificirana bolest koju nije izdržala ni njena obitelj. Dakle, nakon svega toga pravo je čudo da je Karla 'funkcionalna' te napisala knjigu o svojim iskustvima. Takvim se autorima ne daje aplauz od 5 već od 5 milijuna pljeskova, jer su uspjeli, jer moraju izdržati, jer dijele svoja iskustva i pričaju o tabuima 'iz prve ruke'. Deset godine je bilo potrebno Karli za ispis svoje priče koja će zamisliti svakog od nas, s kojom ćemo pod povećalo staviti i vlastitu djecu.

S druge strane, uz sve poštovanje prema Retku, izdavaču koji omogućava da svatko otisne svoju knjigu, mislim da ovo djelo zaslužuje reizdanje uz nekog od jačih nakladnika. Uz dobru uredničku ruku i grafičku obradu, mogao bi ovo biti bestseller priručnik za sve roditelje. 

Rečenice su točne, precizne, dinamika drži pažnju. Naravno, kroz roman, a sukladno svom stanju, Karla dijeli događaje i ljude uglavnom na crno-bijele, one koji je ne razumiju i one koji djeluju onako kako ona želi. Rijetki su sivi trenuci. No, to je njeno potpuno pravo, tko zna možda i moj osvrt ode na 'crna polja' jer meni nedostaje dijaloga. Istina je da tema nije nimalo zabavna, ali život u sebi uvijek sadrži i humor. Nedostajao mi je baš zato da bih udahnuo prije razmišljanja o nekom komadiću puta. Karlin stil je preuredan, pa više podsjeća na CV nego na priču koju biste, osim ako je niste svjesno odabrali kao pomoć ili po preporuci, držali otvorenom do kraja. Ona i u bolesti želi biti savršena, baš kao i u školovanju. A  pogriješili biste kad biste 'Čaj od ruže' vratili na policu prije kraja. 

Vjerujem da bi dobar urednik ukazao Karli na viškove zapisanog ili ustupke koji bi ovoj autobiografiji dali širi krug čitatelja. Uz uvažavanje činjenice da je ona još uvijek pod tretmanima.

OCJENA: Karla je heroina čija borba zaslužuje duboki naklon i dugotrajni aplauz, a 'Čaj od ruže' je semafor koji svima nama podiže žuto svjetlo upozorenja i govori da profesionalnu pomoć treba potražiti na vrijeme, kao i da je nije lako pronaći. Ne propustite nabaviti i pročitati ovu knjigu.